Emocionalna veza s sjećanjima čini ih jačim

Veröffentlicht:

Aktualisiert:

Von:

Erinnerungen, die mit starken Emotionen verbunden sind, werden oft im Gehirn eingebrannt. Die meisten Menschen können sich daran erinnern, wo sie am 11. September waren oder wie das Wetter am Tag der Geburt ihres ersten Kindes war. Erinnerungen an Weltereignisse am 10. September oder an das Mittagessen am vergangenen Dienstag sind längst gelöscht. Warum sind Erinnerungen an Emotionen so stark? „Es ist sinnvoll, dass wir uns nicht an alles erinnern“, sagt René Hen, PhD, Professor für Psychiatrie und Neurowissenschaften am Vagelos College of Physicians and Surgeons der Columbia University. „Wir haben eine begrenzte Gehirnleistung. Wir müssen uns nur daran erinnern, …
Sjećanja povezana s jakim emocijama često se spaljuju u mozak. Većina ljudi može se sjetiti gdje su bili 11. rujna ili kako je vrijeme bilo na dan rođenja njihovog prvog djeteta. Sjećanja na svjetske događaje 10. rujna ili ručak prošlog utorka odavno su izbrisana. Zašto su sjećanja na emocije tako jaka? "Ima smisla da se ne sjećamo svega", kaže René Hen, doktor znanosti, profesor psihijatrije i neuroznanosti na Vagelos College of Physicians i kirurge na Sveučilištu Columbia. "Imamo ograničene performanse mozga. Samo se moramo sjetiti ... (Symbolbild/natur.wiki)

Sjećanja povezana s jakim emocijama često se spaljuju u mozak.

Većina ljudi se može sjetiti gdje su bili 11. rujna ili kako je vrijeme bilo na dan rođenja njihovog prvog djeteta. Sjećanja na svjetske događaje 10. rujna ili ručak prošlog utorka odavno su izbrisana.

Zašto su sjećanja na emocije tako jake?

"Ima smisla da se ne sjećamo svega", kaže René Hen, doktor znanosti, profesor psihijatrije i neuroznanosti na Vagelos College of Physicians i kirurzi na Sveučilištu Columbia. "Imamo ograničene performanse mozga. Moramo se sjetiti što je važno za našu budućnost."

U tom kontekstu,

strah nije samo kratak osjećaj, već iskustvo učenja koje je ključno za naš opstanak. Ako nas nova situacija plaši, mozak bilježi detalje u našim neuronima kako bi izbjegli slične situacije u budućnosti ili upotrijebili odgovarajući oprez.

Ono što je još uvijek misterija je zašto su ta sjećanja, koja su zabilježena hipokampusom mozga, tako snažna.

Da biste to saznali, postavili su kokoš i Jessica Jimenez, doktorat doktorata u Columbiji, miševi u novom, zastrašujućem okruženju i zabilježili aktivnost hipokampusnih neurona koji dosežu tjeskobu mozga (amigdala). Aktivnost neurona zabilježena je i dan kasnije kada su miševi pokušali pozvati sjećanja na iskustvo.

Nije iznenađujuće da neuroni koji reagiraju na zastrašujuće okruženje šalju ove podatke u tjeskobeni centar mozga.

Sljedeće je iznenađujuće u studiji

"Ono što je iznenadilo je da su ti neuroni sinkronizirani kada je miš kasnije vratio sjećanje", kaže Hen.

"Vidjeli smo da je sinkronost odlučna za proizvodnju anksioznog memorije. Što je veća sinkronitost, to je jača pamćenje", dodaje Jimenez. "To su vrste mehanizama koji objašnjavaju zašto se sjećaju izvanrednih događaja."

Kako i kada se odvija sinkronizacija?

Kako i kada se sinkronizacija događa još uvijek nije poznata, ali odgovor bi mogao otkriti unutarnji život mozga, stvoriti cjeloživotna sjećanja i dovesti do novih tretmana za post -traumatske stresne poremećaje.

"U ljudi s PTSB -om, mnogi slični događaji podsjećaju ih na izvornu zastrašujuću situaciju", kaže Hen, "i moguće je da je sinkronizacija njihovih neurona postala prejaka".

"Zaista pokušavamo ispitati mehanizme razvoja emocionalnih sjećanja kako bismo pronašli bolje tretmane za osobe s PTSP -om i poremećajima memorije općenito."