Suche
Mein Konto
Emocionalna vezanost za sjećanja čini ih jačim
Sjećanja povezana s jakim emocijama često se spaljuju u mozak. Većina ljudi se može sjetiti gdje su bili 11. rujna ili kakvo je vrijeme bilo kao dan kada im se rodilo prvo dijete. Sjećanja na svjetske događaje 10. rujna ili ručak prošlog utorka odavno su izbrisane. Zašto su sjećanja na emocije tako jaka? "Ima smisla da se ne sjećamo svega", kaže René Hen, doktor znanosti, profesor psihijatrije i neuroznanost na Vagelos Collec -u sveučilišta i kirurga Sveučilišta Columbia. "Imamo ograničenu snagu mozga. Samo se moramo sjetiti ...
Emocionalna vezanost za sjećanja čini ih jačim
Sjećanja povezana s jakim emocijama često se spaljuju u mozak.
Većina ljudi se može sjetiti gdje su bili 11. rujna ili kakvo je vrijeme bilo kao dan kada im se rodilo prvo dijete. Sjećanja na svjetske događaje 10. rujna ili ručak prošlog utorka odavno su izbrisane.
Zašto su sjećanja na emocije tako jaka?
"Ima smisla da se ne sjećamo svega", kaže René Hen, doktor znanosti, profesor psihijatrije i neuroznanost na Vagelos Collec -u sveučilišta i kirurga Sveučilišta Columbia. "Imamo ograničenu moć mozga. Moramo se sjetiti što je važno za naše buduće dobrobit."
U tom kontekstu, strah nije samo kratak osjećaj, već iskustvo učenja koje je ključno za naš opstanak. Kad nas nova situacija plaši, mozak bilježi detalje u našim neuronima kako bi izbjegli slične situacije u budućnosti ili primjenjuju odgovarajuće oprez.
Ono što je još uvijek misterija je zašto ta sjećanja zabilježena u mozgu hipokampusa postaju tako jaka.
Da bi to saznali, Hen i Jessica Jimenez, doktorat doktorata u Columbiji, stavljali su miševe u nova, zastrašujuća okruženja i zabilježili aktivnost hipokampalnih neurona koji dosežu mozak za strah (amigdala). Aktivnost neurona također je zabilježena dan kasnije dok su se miševi pokušavali prisjetiti sjećanja na iskustvo.
Nije iznenađujuće da neuroni koji reagiraju na zastrašujuće okruženje šalju ove podatke u središte mozga straha.
Evo što je iznenađujuće u studiji
"Ono što je bilo iznenađujuće je da su ti neuroni sinkronizirani kada se miš kasnije prisjetio sjećanja", kaže Hen.
"Vidjeli smo da je sinhronija presudna za stvaranje memorije straha. Što je veća sinkronija, to je jača pamćenje", dodaje Jimenez. "To su vrste mehanizama koji objašnjavaju zašto se sjećate vidljivih događaja."
Kako i kada se događa sinkronizacija?
Kako i kada se sinkronizacija pojavljuje još uvijek nije poznato, ali odgovor bi mogao otkriti unutarnje djelovanje mozga koji stvaraju cjeloživotna sjećanja i dovode do novih tretmana za post-traumatski stresni poremećaj.
"U ljudi s PTSP -om, mnogi slični događaji podsjećaju ih na izvornu zastrašujuću situaciju," kaže Hen, "i moguće je da je sinkronizacija njihovih neurona postala prejaka."
"Mi stvarno pokušavamo proučiti mehanizme kako se formiraju emocionalna sjećanja kako bi se pronašli bolji tretmani za osobe s PTSP -om i poremećajima memorije općenito."