Je li ADHD evolucijska prilagodba?

Je li ADHD evolucijska prilagodba?

Poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD) česta je i često krivo shvaćena dijagnoza. Prema centrima za kontrolu bolesti, 11% djece u dobi od 4 do 17 godina ima dijagnosticiran ADHD. Stanje je obilježeno simptomima kao što su nemir, impulzivnost i poteškoće s koncentracijom.

Psiholozi su dugo raspravljali je li ADHD deficit ili poseban kognitivni stil. Ali nedavni pregled dokaza sugerira da su osobine ADHD-a mogle pomoći ranim ljudima da prežive i napreduju.

Kognitivne dobrobiti ADHD-a

Ljudi su evoluirali tijekom tisuća godina kako bi razvili određene kognitivne vještine koje nam pomažu preživjeti. Prema nedavnom pregledu literature, osobine ADHD-a kao što su impulzivnost i nemir mogu biti rezultat evolucijskih prilagodbi koje su nam nekoć pomogle da napredujemo.

Na primjer, impulzivnost je možda pomogla prvim ljudima da brzo reagiraju na opasnost ili iskoriste prilike. Nemir nam je možda pomogao istražiti naš okoliš i pronaći nove izvore hrane.

Nedavni pregled dokaza dječje i adolescentne psihijatrice Annie Swanepoel i suradnika (2022.) govori u prilog potonjem. Oni tvrde da su ADHD osobine vjerojatno evoluirale u ranim ljudskim okruženjima koja su nagrađivala istraživanje, traženje novosti i kretanje, kao što su: B. Nomadske i migrantske zajednice.

Ako su u pravu, to će imati goleme implikacije ne samo za obrazovanje, već i za način na koji govorimo i razmišljamo o ADHD-u i drugim navodnim "neurološkim razvojnim poremećajima". Umjesto da na ADHD gledamo kao na nedostatak koji treba ispraviti, trebali bismo ga promatrati kao dar koji treba njegovati.

Pregled Swanepoela i sur. (2022) sugerira da su ADHD osobine vjerojatno evoluirale u ranim ljudskim okruženjima koja su nagrađivala istraživanje, traženje novosti i kretanje. To sugerira da ADHD ne bismo trebali promatrati kao nedostatak koji treba ispraviti, već kao kognitivni stil koji se može njegovati kako bi se otključao njegov potencijal.

Na primjer, istraživanja pokazuju da su osobe s ADHD-om često kreativnije i prirodno vještije u rješavanju problema (Konrad & Eriksen, 2018.). To je vjerojatno zbog njihove vrhunske radne memorije i vizualno-prostornih vještina, koje im omogućuju razmišljanje izvan okvira i pronalaženje inovativnih rješenja.

Pregled je također pronašao dokaze da ljudi s ADHD-om imaju bolje radno pamćenje i vizualno-prostorne vještine od ljudi bez tog stanja. Radno pamćenje omogućuje nam da zapamtimo zadatak i kasnije ga dovršimo, dok su vizualno-prostorne vještine važne za navigaciju i rješavanje problema

Utjecaj ADHD-a na obrazovanje

Posljednjih godina dobro su dokumentirane negativne posljedice ADHD-a. ADHD može dovesti do lošijeg akademskog uspjeha, izostanaka s nastave i većeg rizika od napuštanja škole.

U isto vrijeme, pregled je otkrio da osobine ADHD-a mogu biti korisne u određenim obrazovnim kontekstima. Na primjer, osobe s ADHD-om često imaju bolje rezultate u praktičnim i kreativnim okruženjima za učenje.

Ovi bi nas dokazi trebali potaknuti na razmišljanje o tome kako možemo promijeniti naše obrazovne sustave da potaknu ovaj kognitivni stil, a ne da ga ometaju. Na primjer, nastavnici mogu htjeti smanjiti pamćenje i povećati korištenje kreativnih projekata.

Sveukupno, rezultati sugeriraju da ADHD ne bismo trebali promatrati kao poremećaj, već prepoznati potencijalne prednosti ovog kognitivnog stila. Učitelji bi trebali razmotriti kako stvoriti okruženja za učenje koja mogu iskoristiti potencijal osoba s ADHD-om, kao što su: B. uključivanje praktičnijih i kreativnijih aktivnosti u njihove nastavne planove i programe.

Na taj način možemo pomoći osobama s ADHD-om da dostignu svoj puni potencijal i napreduju u poticajnom obrazovnom okruženju.

Izvori: