Najveći proizvođač svinjetine u SAD-u sada je u vlasništvu kineske tvrtke za preradu mesa vrijedne 22 milijarde dolara

Najveći proizvođač svinjetine u SAD-u sada je u vlasništvu kineske tvrtke za preradu mesa vrijedne 22 milijarde dolara

Smithfield Corporation, najveći proizvođač svinjskog mesa u Sjedinjenim Državama, poznato je ime kada je u pitanju prerađeno meso. Međutim, mnogi potrošači ne znaju da je tvrtku 2013. kupila WH Foods, kineska tvrtka za preradu mesa vrijedna 22 milijarde dolara. Ova akvizicija izazvala je zabrinutost zbog utjecaja strane kontrole nad glavnim igračem u američkoj prehrambenoj industriji, kao i ekoloških i društvenih posljedica Smithfieldove tvorničke prakse uzgoja.

Pozadina i akvizicija

Smithfield Corporation, sa sjedištem u Smithfieldu, Virginia, poznata je po svojim kobasicama, pečenkama, rebarcima, slanini i još mnogo toga. Godine 2013. kupio ju je WH Foods iz Kine, tvrtka koja je 2017. ostvarila prodaju od 22,3 milijarde dolara. Akvizicija je omogućila WH Foodsu da proširi svoju globalnu prisutnost i osigura stalnu opskrbu svinjetinom za kinesko tržište, koje je pogođeno afričkom svinjskom kugom i smanjenjem populacije svinja. Smithfield ne otkriva točnu količinu mesa koju izvozi u Kinu, ali tvrtka je prodala oko 38,8 milijuna funti svinjskog mesa u tu zemlju u samo nekoliko mjeseci.

Ekološke posljedice

Tvornička poljoprivredna praksa tvrtke Smithfield Foods istražena je zbog štete po okoliš koju uzrokuje. Godine 2017. snimke dronom otkrile su veliko "jezero" veličine nogometnog stadiona ispunjeno urinom i izmetom svinja u najvećem pogonu za uzgoj svinja tvrtke. Snimka koju je potajno snimio Mark Devries kao dio svog istraživačkog dokumentarca Speciesism: The Movie otkriva teške uvjete u kojima se svinje uzgajaju, nagurane u dugačke zgrade i nesposobne za kretanje. Otpad koji nastaje na ovim tvorničkim farmama zbrinjava se raspršivanjem u zrak, što štetno utječe na okolno područje.

Agencija za zaštitu okoliša (EPA) također je navela Smithfield Foods zbog kršenja Zakona o čistoj vodi. Godine 1997. tvrtka je kažnjena s 12,6 milijuna dolara zbog ispuštanja zagađivača u rijeku Pagan u Virginiji. Unatoč tim incidentima, Smithfield tvrdi da je njegova praksa usklađena te da su njegovi objekti čisti i dobro održavani.

Društvene implikacije

Zajednice koje okružuju Smithfieldove tvorničke farme uglavnom su obitelji s niskim prihodima, koje snose najveći teret zagađenja i zdravstvenih rizika povezanih s ovom praksom. Dr. Steve Wing sa Sveučilišta Sjeverne Karoline objašnjava da otpad raspršen u zrak može putovati u susjedne zajednice i uzrokovati respiratorne probleme i druge zdravstvene probleme. Studije su otkrile veće stope astme i respiratornih simptoma među djecom i odraslima koji žive u blizini ovih objekata.

Tim zajednicama često nedostaju resursi da se obrane od velike korporacije poput Smithfielda. Prisiljeni su trpjeti nepodnošljiv miris i živjeti sa zatvorenim vratima i prozorima kako bi što manje izložili otrovnom otpadu. Društvena nepravda s kojom se suočavaju ove zajednice baca svjetlo na širi problem ekološkog rasizma, u kojem su marginalizirane populacije nesrazmjerno pogođene zagađenjem i opasnostima za okoliš.

Ekonomski utjecaj i povijesni kontekst

Kupnja Smithfielda od strane WH Foodsa izaziva zabrinutost oko strane kontrole nad značajnim dijelom američke opskrbe hranom. Slična zabrinutost pojavila se 1980-ih kada su japanske tvrtke počele kupovati američke tvrtke, uključujući i poznati Rockefellerov centar u New Yorku. Kritičari tvrde da strano vlasništvo nad kritičnim industrijama može potkopati nacionalnu sigurnost i ekonomsku stabilnost.

Međutim, zagovornici globalizacije ističu gospodarske prednosti stranih ulaganja, uključujući otvaranje novih radnih mjesta i veće trgovinske mogućnosti. U Smithfieldovom slučaju, akvizicija je proširila doseg tvrtke na globalnom tržištu i osigurala stabilan dotok prihoda od kineskih potrošača.

Kupnja Smithfield Corporationa od strane WH Foodsa skrenula je pozornost na ekološke, društvene i ekonomske učinke stranog vlasništva u američkoj prehrambenoj industriji. Prakse tvorničkog uzgojaZaposlenici Smithfielda uzrokovali su značajnu štetu okolišu i negativno utjecali na zdravlje i kvalitetu života okolnih zajednica. Ova pitanja naglašavaju potrebu za povećanom regulacijom i nadzorom kako bi se zaštitio okoliš i dobrobit onih koji su pogođeni praksama industrije.

Osim toga, akvizicija je izazvala zabrinutost oko strane kontrole nad kritičnim industrijama u Sjedinjenim Državama. Iako strana ulaganja mogu donijeti gospodarske koristi, važno je pažljivo odvagnuti te koristi u odnosu na potencijalne rizike za nacionalnu sigurnost i gospodarsku stabilnost.

Slučaj Smithfield služi kao opomena, naglašavajući važnost transparentnosti u prehrambenoj industriji i potrebu za većom korporativnom društvenom odgovornošću. Potrošači imaju moć zahtijevati promjenu kroz svoje odluke o kupnji podržavajući tvrtke koje daju prioritet održivim, etičkim i ekološki prihvatljivim praksama. Kako svijest o skrivenim troškovima tvorničkog uzgoja i stranog vlasništva raste, ključno je i za kreatore politike i za potrošače da poduzmu mjere za zaštitu okoliša, osiguranje sigurnosti hrane i promicanje socijalne pravde.

Izvori: