Alarmantni učinci kroničnog stresa: 75-90% posjeta liječniku zbog pritužbi na stres i smrti kao moguće posljedice

Alarmantni učinci kroničnog stresa: 75-90% posjeta liječniku zbog pritužbi na stres i smrti kao moguće posljedice

Učinci kroničnog stresa na mozak

Trenutna statistika napravila je uzbunu u globalnoj zdravstvenoj zajednici. Brine je da je 75-90% svih posjeta liječniku zbog simptoma povezanih s stresom. Pored toga, kronični stres bio je povezan sa šest vodećih uzroka smrti: srčane bolesti, rak, plućne bolesti, nesreće, ciroza jetre i samoubojstva. Nikada prije nije bilo tako važno razumjeti duboke učinke stresa na naš mozak, vezu koja je ukorijenjena u našoj evolucijskoj reakciji na prijetnje. Međutim, ako ova prirodna reakcija postane kronična, mozak pati i dođe do trajnog oštećenja.

Mozak, primarni kontrolni centar našeg tijela, osjetljiv je na negativne učinke stresa. Iako je stres dio života i služi kao "reakcija borbe ili bijega" za uočene prijetnje, kronični stres može imati razorne posljedice. Aktivacija našeg mozga u "centru za anksioznost", amigdala, dovodi do kaskade događaja, od proizvodnje kortizola hormona stresa do povećane koncentracije glukoze i otkucaja srca. Iako su to prirodne reakcije na trenutne prijetnje, kronične aktivacije ovih staza mogu imati ozbiljne posljedice.

Ako je amigdala pod utjecajem kroničnog stresa, ostaje aktivna. Ova kontinuirana predanost dovodi do uporno povećane razine kortizola, što zauzvrat dovodi do probavnih problema, poremećaja spavanja i oslabljenog imunološkog sustava. Pored toga, uporni stres smanjuje energiju koja je dostupna drugim regijama mozga i utječe na njegovu pravilnu funkciju.

Jedan od najupečatljivijih učinaka kroničnog stresa na mozak je oštećenje pamćenja. Pod stresom, čak i banalni izazovi poput pronalaska preseljenih ključeva mogu postati nepremostivi zadaci. Dr. Kerry Ressler, stariji istraživački asistent u bolnici McLean i profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Harvard, napominje: "Mozak preusmjerava svoje resurse jer je u načinu preživljavanja, a ne u načinu memorije." Pored toga, kronični stres može uzrokovati promjene u strukturi mozga. Ravnoteža između sive i bijele tvari, odlučne komponente našeg mozga, koje su odgovorne za donošenje odluka, rješavanje problema i informacijske komunikacije, može se poremetiti.

zabrinuti stres može ubiti moždane stanice, posebno u hipokampusu, regiji koja je uključena u stvaranje memorije. Unatoč sposobnosti našeg mozga da proizvodi nove neurone, studije pokazuju da su ove novoformirane stanice osjetljivije na smrt u stresnim uvjetima. Pored toga, područja mozga povezana s emocijama, metabolizmom i pamćenjem mogu se smanjiti zbog kroničnog stresa.

ali nije sve mračno. Umjereni stres može ojačati kognitivnu funkciju, konsolidirati veze neurona i poboljšati memoriju i raspon pažnje. Ovi efekti objašnjavaju zašto su neki ljudi uspješni pod pritiskom.

Revolucionarna studija Odjela za mozak i kognitivne znanosti o DGIST -u pokazala je nevjerojatne dokaze: kronični stres pokreće reakciju autofagične stanice u zemaljskoj stanici u neuronskim matičnim stanicama hipokampusa. Autofagija, stanični proces samozadovoljavanja i recikliranja, može dovesti do samozadnjeve stanica pod određenim uvjetima. Tim profesora Seong-Wou Yu otkrio je da se stanična smrt povezana s stresom u hipokampusu odvija putem ovog autofagičnog mehanizma. To baca svjetlo svjetlo na jasnu vezu između stresa i kognitivnih oštećenja, poremećaja raspoloženja, pa čak i neurodegenerativnih bolesti poput demencije.

u osnovi, znanost je jasna: stres uzrokuje oštećenje mozga . Uz bolje razumijevanje ovog fenomena i njegovih temeljnih mehanizama, postoji nada da će se u budućnosti moći razviti učinkovitiji tretmani za pritužbe na stres, mentalne poremećaje i neurodegenerativne bolesti.