Zabrinjavajući učinci kroničnog stresa: 75-90% posjeta liječniku zbog tegoba povezanih sa stresom i smrt kao moguća posljedica
Učinci kroničnog stresa na mozak Nedavne statistike izazvale su uzbunu unutar globalne zdravstvene zajednice. Ono što zabrinjava je da je 75-90% svih posjeta liječniku zbog tegoba povezanih sa stresom. Osim toga, kronični stres je povezan sa šest vodećih uzroka smrti: bolesti srca, rak, bolesti pluća, nesreće, ciroza jetre i samoubojstvo. Nikada prije nije bilo važnije razumjeti duboke učinke stresa na naš mozak, vezu koja je ukorijenjena u našem evolucijskom odgovoru na prijetnje. Međutim, kada ovaj prirodni odgovor postane kroničan, mozak pati i dolazi do trajnog oštećenja. Mozak, primarni kontrolni centar našeg tijela, je...
Zabrinjavajući učinci kroničnog stresa: 75-90% posjeta liječniku zbog tegoba povezanih sa stresom i smrt kao moguća posljedica
Učinci kroničnog stresa na mozak
Nedavne statistike izazvale su uzbunu unutar globalne zdravstvene zajednice. Ono što zabrinjava je da je 75-90% svih posjeta liječniku zbog tegoba povezanih sa stresom. Osim toga, kronični stres je povezan sa šest vodećih uzroka smrti: bolesti srca, rak, bolesti pluća, nesreće, ciroza jetre i samoubojstvo. Nikada prije nije bilo važnije razumjeti duboke učinke stresa na naš mozak, vezu koja je ukorijenjena u našem evolucijskom odgovoru na prijetnje. Međutim, kada ovaj prirodni odgovor postane kroničan, mozak pati i dolazi do trajnog oštećenja.
Mozak, primarni kontrolni centar našeg tijela, osjetljiv je na negativne učinke stresa. Iako je stres sastavni dio života i služi kao odgovor "bori se ili bježi" na percipirane prijetnje, kronični stres može imati razorne posljedice. Aktivacija "centra straha" našeg mozga, amigdale, stresom dovodi do kaskade događaja, od proizvodnje hormona stresa kortizola do povećane koncentracije glukoze i otkucaja srca. Iako su to prirodni odgovori na trenutne prijetnje, kronična aktivacija ovih putova može imati ozbiljne posljedice.
Kada je amigdala pod utjecajem kroničnog stresa, ostaje stalno aktivna. Taj kontinuirani angažman dovodi do stalno povišene razine kortizola, što zauzvrat dovodi do probavnih problema, poremećaja spavanja i oslabljenog imunološkog sustava. Osim toga, dugotrajni stres smanjuje energiju dostupnu drugim dijelovima mozga i narušava njihov pravilan rad.
Jedan od najuočljivijih učinaka kroničnog stresa na mozak je oštećenje pamćenja. Pod stresom, čak i svakodnevni izazovi poput pronalaska izgubljenih ključeva mogu postati nepremostivi zadaci. Dr. Kerry Ressler, viši znanstveni suradnik u bolnici McLean i profesor psihijatrije na Harvard Medical School, primjećuje: "Mozak preusmjerava svoje resurse jer je u načinu preživljavanja, a ne u načinu pamćenja." Osim toga, kronični stres može uzrokovati promjene u strukturi mozga. Ravnoteža između sive i bijele tvari, ključnih komponenti našeg mozga odgovornih za donošenje odluka, rješavanje problema i komunikaciju informacijama, može biti ozbiljno poremećena.
Zabrinjavajuće je da stres ima potencijal ubiti moždane stanice, osobito u hipokampusu, regiji uključenoj u formiranje pamćenja. Unatoč sposobnosti našeg mozga da proizvodi nove neurone, istraživanja pokazuju da su te novoformirane stanice podložnije smrti u stresnim uvjetima. Osim toga, područja mozga povezana s emocijama, metabolizmom i pamćenjem mogu se smanjiti zbog kroničnog stresa.
Ali nije sve crno. Umjereni stres može ojačati kognitivne funkcije, ojačati neuronske veze i poboljšati pamćenje i pozornost. Ovi učinci objašnjavaju zašto neki ljudi napreduju pod pritiskom.
Revolucionarna studija Odjela za mozak i kognitivne znanosti pri DGIST-u predstavila je zapanjujuće dokaze: kronični stres pokreće odgovor autofagne stanične smrti u neuralnim matičnim stanicama hipokampusa. Autofagija, stanični proces samoprobave i recikliranja, može pod određenim uvjetima dovesti do samouništenja stanica. Tim profesora Seong-Woon Yua otkrio je da se smrt stanica u hipokampusu povezana sa stresom događa putem ovog autofagijskog mehanizma. Ovo baca jasnu svjetlost na jasnu vezu između stresa i kognitivnih nedostataka, poremećaja raspoloženja, pa čak i neurodegenerativnih bolesti kao što je demencija.
U biti, znanost je jasna:Stres uzrokuje oštećenje mozga. Uz bolje razumijevanje ovog fenomena i njegovih temeljnih mehanizama, nadamo se da će se u budućnosti moći razviti učinkovitiji tretmani za bolesti povezane sa stresom, mentalne poremećaje i neurodegenerativne bolesti.
Zaključno, iako je stres neizbježan aspekt života, njegova kronična manifestacija ima neporecive i ozbiljne posljedice na mozak. Svijest o tome može voditi osobne strategije za ublažavanje njegovih učinaka i informirati buduće znanstvene napore koji se bave oštećenjem mozga uzrokovanim stresom.