Konzumacija soje i rizik od osteoporoznih prijeloma kod žena s poviješću raka dojke

Ovaj je članak dio posebnog onkološkog izdanja za 2019Časopis za naturopatiju. Cijeli broj pročitajte ovdje.

Odnos

N. Zheng, E. Hsieh, H. Cai i sur. Konzumacija hrane od soje, tjelovježba i indeks tjelesne mase te rizik od prijeloma osteoporoze kod preživjelih od raka dojke: Šangajska studija preživljavanja raka dojke. (Veza uklonjena). 2019;3(2):1-8.

Cilj studija

Procjena povezanosti između unosa soje u prehrani, tjelovježbe i BMI-a i prijeloma povezanih s osteoporozom u žena s poviješću raka dojke (stadije 0-III)

Nacrt

Longitudinalna studija temeljena na populaciji (Shanghai Breast Cancer Survival Study)

sudionik

Sudionici su dio tekuće Šangajske studije o preživljavanju raka dojke. Ukupno je pregledano 4139 žena, sve s dijagnozom raka dojke (stadij 0-III) (1987 žena u pre/perimenopauzi, 2152 žene u postmenopauzi).

Procijenjeni parametri studije

Prijelomi kostiju povezani s osteoporozom procijenjeni su 18 mjeseci te 3, 5 i 10 godina nakon dijagnoze. Vježbanje i unos izoflavona soje procijenjeni su 6 i 18 mjeseci nakon dijagnoze. Težina i visina zabilježene su na početku.

Primarne mjere ishoda

Mjere ishoda bile su broj osteoporotičnih prijeloma, definiranih kao "prijelomi uzrokovani padom s visine i na mjestima povezanim s osteoporozom" u odnosu na menopauzalni status, unos soje i BMI.

Ključni uvidi

Ukupni rizik od osteoporotičnih prijeloma iznosio je 2,9% za žene prije/perimenopauze, odnosno 4,4% za žene u postmenopauzi. Visoki unos sojinih izoflavona bio je povezan s nižim rizikom prijeloma za žene prije/perimenopauze, ali ne i za žene u postmenopauzi. Konkretno, žene u prije/perimenopauzi koje su konzumirale >56,06 mg/d izoflavona imale su značajno manji rizik od prijeloma (omjer rizika [HR]: 0,22, 95% interval pouzdanosti [CI]: 0,09-0,53) u usporedbi sa ženama u prije/perimenopauzi koje su konzumirale <31,31 mg/d (P25 kg/m2) bila je povezana s većim rizikom od prijeloma (HR: 1,81, 95% CI: 1,04-3,14) za žene prije/perimenopauze, ali prekomjerna tjelesna težina/pretilost nije bila povezana s rizikom za postmenopauzalnu kohortu. Tjelovježba je bila obrnuto povezana s osteoporoznim prijelomima u žena u postmenopauzi (HR: 0,56, 95% CI: 0,33–0,97 za metabolički ekvivalent sati > 12,6 naspram < 4,5), a tjelovježba je slijedila obrazac doza-odgovor (P_trend=0,035).

Implikacije u praksi

Rizik od osteoporoze i prijeloma kostiju povećava se kod žena kojima je dijagnosticiran rak dojke s pozitivnim estrogenskim receptorima.¹Selektivni modulatori estrogenskih receptora (SERM, kao što je tamoksifen) za žene prije/perimenopauze i inhibitori aromataze za žene u postmenopauzi dovode do smanjenja estrogenog okruženja u kostima.^{2-7 (prikaz, ostalo).}Publikacija koja se trenutačno pregledava prva je koja sugerira da je veći unos izoflavona povezan s manjim brojem osteoporotičnih prijeloma u žena prije/perimenopauze. Ova studija također potvrđuje da je tjelovježba obrnuto povezana s rizikom prijeloma na način ovisan o dozi.

Osteoporoza i rizik od prijeloma povezanih sa smanjenom mineralnom gustoćom kostiju (BMD) posljedica su nekoliko drugih vrsta terapija raka. Deprivacija androgena, transplantacija matičnih stanica i zatajenje jajnika kao posljedica liječenja kemoterapijom povezani su s gubitkom koštane mase uzrokovanim liječenjem.⁸Liječnici primarne zdravstvene zaštite često imaju zadatak nadzirati zdravlje kostiju u mnogim od ovih populacija pacijenata jer onkološki standardi skrbi često ne daju takve smjernice.

U kostima, estrogen ima zaštitni učinak protiv gubitka BMD-a. Kada se estrogen veže na svoj receptor, aktivnost osteoklasta se smanjuje; dakle, sve što ograničava estrogene učinke u kostima rezultira većom osteoklastičnom aktivnošću i smanjenjem BMD-a. Antiestrogeni lijekovi koji općenito snižavaju estrogen, kao što su inhibitori aromataze, pouzdano dovode do gubitka koštane mase kroz ovaj mehanizam. Slično tome, žene u predmenopauzi koje se podvrgnu ablaciji jajnika zbog lijekova ili operacije gube zaštitne učinke svojih endogenih estrogena na kosti.

Za razliku od inhibitora aromataze, koji općenito smanjuju estrogen za >95%,⁹SERM-ovi imaju različit učinak na estrogenske receptore, bilo kaoProtivnikili aagonist, ovisno o tkivu/organu. Tamoxifen, najčešće korišteni SERM, antagonist je kada se veže za estrogenske receptore u tkivu dojke, a ima blagi učinakagonistUčinak na vezanje na receptore u kostima.¹⁰Ovaj blagi učinak agonista rezultira povećanjem BMD-a u žena u postmenopauzi koje uzimaju tamoksifen.¹¹Međutim, žene u predmenopauzi koje uzimaju tamoksifen neće postići ovu korist. Premenopauzalni endogeni estrogeni još uvijek cirkuliraju u relativno visokim koncentracijama, čineći slabi agonistički učinak tamoksifena neto smanjenjem estrogenih učinaka na kosti.¹²

Publikacija koja se trenutačno pregledava prva je koja sugerira da je veći unos izoflavona povezan s manjim brojem osteoporotičnih prijeloma u žena prije/perimenopauze.

Dok se izoflavoni obično nazivaju fitoestrogenima, oni su sličniji "fito-SERM-ovima", s učincima koji ovise o izraženim estrogenskim receptorima (alfa/beta) kao i o vrsti tkiva.¹³Prethodne studije unosa izoflavona iz hrane od soje kod žena s poviješću raka dojke ukazale su na obrnutu povezanost s recidivom, kao i smrtnošću od svih uzroka.^{14-19 (prikaz, stručni).}Manje znamo o visokim dozama izoliranih sojinih izoflavona; Eksperimentalne studije sugeriraju da izoflavoni kao izolati imaju jedinstvene rizike pri visokim dozama i ne postoje dokazi o sigurnosti.²⁰

S obzirom da je ova studija pratila konzumaciju izoflavona iz cjelovite hrane, moguće je da su druge komponente u soji odgovorne za smanjeni rizik od osteoporotičnih prijeloma uočenih kod žena u predmenopauzi. U trenutnoj studiji, povezano smanjenje osteoporotičnih prijeloma nije bilo u kohorti u postmenopauzi, što dalje ukazuje na prisutnost mehanizama koji nisu posredovani estrogenom. Kao i svaka biljka, soja sadrži složeni spektar tisuća fitokemikalija. Na primjer, flavonoidi dobiveni iz soje imaju desetke poznatih fizioloških učinaka, iako niti jedan od njih sam ne može objasniti promatranje zdravlja kostiju uočeno u trenutnoj studiji.²⁰

Ova studija je provedena u Kini, gdje je konzumacija hrane od soje dramatično veća nego u zapadnoj populaciji. Unos izoflavona dnevno u Shanghai Breast Cancer Survival Study imao je srednju [SD] vrijednost od 45,9 [38,3]. Za usporedbu, u studiji Women's Healthy Eating and Living (WHEL), kohorti sa sjedištem u SAD-u koja je ispitivala konzumaciju soje kod žena s poviješću raka dojke, srednji [SD] unos bio je 2,6 [7,9] mg. U epidemiološkoj studiji Life After Cancer (LACE), žene su konzumirale prosječno [SD] 4,1 [11,9] miligrama dnevno.¹⁶Dok su te studije pokazale povezanost između dobrobiti konzumacije soje i smrtnosti i recidiva raka dojke na ovim niskim razinama, nejasno je prenose li se učinci uopće na zdravlje kostiju.

Postoji nekoliko ograničenja ove studije, kao što su opisali autori: Prikupljanje podataka ovisilo je o samoprijavama osteoporotičnih prijeloma, koji su smatrani pouzdanima, ali inherentno nose rizik od pogrešne klasifikacije. Također nisu prikupljene informacije o probiru osteoporoze, upotrebi bisfosfonata ili pridržavanju smjernica za prevenciju osteoporoze. Ova studija koristila je podatke prije širokog uvođenja praćenja zdravlja kostiju kod žena s poviješću raka dojke u Kini. Slično tome, uporaba bisfosfonata bila je malo vjerojatna, iako moguća, s obzirom na godine upisa u ovu studiju od 2002. do 2006. godine.

Nema sumnje da je zdravlje kostiju glavni prioritet kod žena s poviješću raka dojke i da bi se tijekom vremena trebao provoditi aktivni nadzor sa sekvencijalnim skeniranjem gustoće kostiju. S obzirom na prevladavanje dokaza da cjelovita prehrana sojom može koristiti ovim ženama, sada imamo još jedan razlog da ih uvjerimo da je porcija ili dvije soje ne samo u redu, već se i preporučuje. Iako studije o soji ne prave razliku između konvencionalnih i organskih izvora, nije potrebno spominjati da je organski izvor preporučljiv.