Posade hrane u zdravlju i bolesti: Uvod

Posade hrane u zdravlju i bolesti: Uvod

Posljednjih godina čini se da postoji sve veća epidemija ljudi koji pate od kroničnih probavnih i autoimunih bolesti. Intolerancije na hranu ili osjetljivost mogu biti uzrok problema. Većina ljudi, uključujući liječnike, nema pojma kako hrana koju jedu može pridonijeti njihovim kroničnim bolestima, umoru i probavnim simptomima.

Izvori hrane za životinje i povrće sadrže oba složena proteina poznata kao lektini. Ovi proteini obično imaju mogućnost vezati se za šećer ili ugljikohidrate na površini ljudskih stanica. Neki od ovih proteina mogu uzrokovati skupljanje ljudskih crvenih krvnih stanica, procesa zvanog aglutinacija. Proces aglutinacije događa se kada netko primi pogrešnu krvnu skupinu tijekom transfuzije krvi. U stvari, crvene krvne stanice specifične za svaku osobu ili skupinu ljudi su osnova za testiranje krvnih skupina. Postoje podaci da krvne skupine mogu utjecati na reakciju ljudi na određenu hranu, iako se čini da je prehrana specifična za krvnu skupinu odbijena. Pričvršćivanje ili vezanje određenih prehrambenih stanica može pokrenuti različite učinke specifične za stanicu. Te reakcije mogu oponašati hormone ili uzrokovati promjene u stanicama. To se naziva molekularna mimikrija.

Većina biljaka sadrži lektine, od kojih su neke otrovne, upalne ili oboje. Mnogi od tih biljačkih i mliječnih istjecanja otporni su na kuhanje i probavne enzime. Žitarice su, na primjer, prilično otporne na ljudsku probavu, ali dobro prikladne za preživače i stoku s višestrukim želucama. Stoga su lektini dostupni u našoj hrani i često su otporni na našu probavu, a neki su znanstveno dokazali da imaju značajnu toksičnost GI kod ljudi. Drugi su se pokazali povoljnim, a možda čak i rak koji je zaštitio. Bilo kako bilo, povrtni i životinjski proteini su proteini i digestijom i imunološkim sustavom tretiraju pozitivno ili negativno.

Ljudski probavni sustav stvoren je za obradu različitih površnih i životinjskih proteina kroz proces probave i izlučivanja. Neki povrtni i životinjski proteini ili lektini snažno su otrovni za ljude i ne mogu se jesti bez kobnog, kao što je to slučaj kod graha ricinusa i nekih gljiva. Ostale namirnice moraju se pripremiti prije nego što se mogu sigurno jesti. Pripreme se mogu oguliti, duže natopiti i kuhati poput bubrežnog graha. Drugu hranu teško je tolerirati zbog genetske predispozicije ili temeljne prethodno postojeće alergije na hranu ili netoleranciju. Drugi se toleriraju u određenoj mjeri ili u određenoj količini, ali ne u velikim količinama ili često. Ljudi koji ne toleriraju laktozu mliječnog šećera zbog naslijeđenog ili stečenog nedostatka enzima laktaze mogu tolerirati male količine, ali mogu imati snažno nadimanje, nadimanje, bol u trbuhu i grčeve s eksplozivnom proljevom ako se konzumira velika količina hrane koja sadrži laktozu. Hrana može postati nepodnošljiva za neke ljude nakon što se njihov imunološki sustav promijenio ili je crijevo prekršeno zbog drugog razloga.

iz relektina žitarica/žitarica; Mlijeko propušta; I mahunarke (posebno kikiriki lektin i lektin soje) najčešći su koji su povezani s izvješćima o pogoršanju upalnih i probavnih bolesti u tijelu i poboljšanjem ovih bolesti i/ili simptoma ako ih se izbjegne. Najnovija istraživanja Loren Cordaina, doktorat, pokazala su da ti lektini mogu učinkovito poslužiti kao "trojanski konj", koji omogućuje netaknutim ili gotovo netaknutim stranim proteinima da prodre u našu prirodnu crijevnu obranu i prodire iza linija kako bi se oštetila daleko izvan crijeva, često u spojevima, mozgu i koži. Čim je crijevo oštećeno, a obrambeni sustav slomljen, rezultat je ono što neki nazivaju "propusno dobro". Osim toga, mnogi ljudi koji razvijaju „curenje crijeva“ nemaju samo crijevne simptome poput nadutosti, nadutosti, proljeva i bolova u trbuhu, već i drugih simptoma izvan crijeva ili dodatnih simptoma. Često pogođena područja su mozak ili periferni živci, koža, zglobovi i različite tjelesne žlijezde. Kada je izloženost crijevima crijevima kroz ovu toksičnu hranu, na nefunkcionalni način postoji kontinuirana stimulacija obrambenih mehanizama tijela, tj. Na autoimunu bolest.

Lažni tipovi ili koncentracije dobrih i loših bakterija u crijevu ili crijevnoj disbiozi mogu pridonijeti ovom procesu abnormalne stimulacije imunološkog sustava. Istraživanje podupire snažnu mogućnost da takva stimulacija može biti ojačana interakcijom bakterija s prehrambenim kolačima. Neki vjeruju da to može dodatno lošije crijevne ozljede i autoimune bolesti. Potonji koncept liječnici prihvaćaju i prepoznaju u obliku teorije higijene. Nagađa se da su se naše crijevne bakterije promijenile povećanom higijenom i prekomjernom uporabom antibiotika i da bi taj fenomen mogao igrati važnu ulogu u sve većoj učestalosti autoimunih bolesti poput dijabetesa, artritisa i kroničnih bolesti crijeva, poput Crohnove bolesti. Međutim,

lektini kao uzrok uglavnom se zanemaruju u Sjedinjenim Državama, iako se područje lektinologije i uloga lektina u bolesti više prihvaća međunarodno. Izbjegavanje određene hrane može biti korisno za postizanje zdravlja i liječenje kroničnih ozljeda crijeva. Zacjeljivanje "propusnog dobra" i izbjegavanje kontinuiranog abnormalne stimulacije imunološkog sustava otrovnom hranom i bakterijama u crijevima osnova je za kontinuirana istraživanja i vjerojatnost nekoliko popularnih prehrana kao što su paleo prehrana, prehrana specifična za ugljikohidrat i prehrana glutena. U ovom uzbudljivom, ali često zanemarenom području postoje potrebe za istraživanjem. Food Doc, LLC ima web stranicu http://www.thefooddoc.com Informacije o intoleranciji na hranu, osjetljivosti i alergija poput lektina, glutena, kazeina i laktoze s prehrambenim preporukama pružit će internetsku procjenu simptoma i prehrambeni dnevnik u bliskoj budućnosti.

Copyright 2006, The Food Doc, LLC. Sva prava pridržana. http://www.thefooddoc.com