Lektini u hrani u zdravlju i bolesti: Uvod

Lektini u hrani u zdravlju i bolesti: Uvod

Posljednjih godina čini se da raste epidemija ljudi koji pate od kroničnih probavnih i autoimunih bolesti. Intolerancija na hranu ili osjetljivost mogu biti uzrok problema. Većina ljudi, uključujući liječnike, nema pojma kako hrana koju jedu može pridonijeti njihovoj kroničnoj bolesti, umoru i probavnim simptomima.

Međutim, postoji mnogo dokaza u medicinskoj literaturi i laičkom iskustvu o tome kako hrana uzrokuje i/ili doprinosi trenutnoj epidemiji kroničnih i autoimunih bolesti. Postoji nekoliko dijeta koje koriste mnogi ljudi s različitim stupnjevima uspjeha kako bi poboljšali svoje zdravlje, unatoč općem nedostatku znanstvenih dokaza koji podupiru njihovu učinkovitost. Jedan od tragova za uzrok i olakšanje bolesti izazvanih hranom možda leži u proteinima poznatim kao lektini, koji se nalaze u svim namirnicama.

Izvori životinjske i biljne hrane sadrže složene proteine ​​poznate kao lektini. Ti proteini obično imaju sposobnost vezanja na šećere ili ugljikohidrate na površini ljudskih stanica. Neki od tih proteina mogu izazvati sljepljivanje ljudskih crvenih krvnih zrnaca, proces koji se naziva aglutinacija. Proces aglutinacije događa se kada netko primi pogrešnu krvnu grupu tijekom transfuzije krvi. Zapravo, nakupljanje crvenih krvnih stanica specifično za svaku osobu ili skupinu ljudi temelj je za testiranje krvne grupe. Postoje neki podaci da krvne grupe mogu utjecati na to kako ljudi reagiraju na određenu hranu, iako se čini da su dijete specifične za krvnu grupu opovrgnute. Vezanje ili vezanje određenih lektina iz hrane može potaknuti niz učinaka specifičnih za stanice. Te reakcije mogu oponašati hormone ili uzrokovati promjene u stanicama. To se zove molekularna mimikrija.

Većina biljaka sadrži lektine, od kojih su neki otrovni, upalni ili oboje. Mnogi od ovih biljnih i mliječnih lektina otporni su na kuhanje i probavne enzime. Lektini iz žitarica, na primjer, prilično su otporni na ljudsku probavu, ali dobro odgovaraju preživačima kao što je govedo s višekomornim želucem. Stoga su lektini prisutni u našoj hrani i često su otporni na našu probavu, a za neke je znanstveno dokazano da imaju značajnu GI toksičnost kod ljudi. Drugi su se pokazali korisnima, a možda čak i štite od raka. U svakom slučaju, biljni i životinjski proteini su strani proteini i probava i naš imunološki sustav tretiraju ih pozitivno ili negativno.

Ljudski probavni sustav stvoren je za preradu različitih biljnih i životinjskih bjelančevina kroz proces probave i izlučivanja. Neki biljni i životinjski proteini ili lektini vrlo su otrovni za ljude i ne mogu se jesti a da ne budu smrtonosni, kao što je slučaj s ricinusom i nekim gljivama. Druge namirnice zahtijevaju pripremu prije nego što se mogu sigurno jesti. Pripreme mogu uključivati ​​guljenje, dugotrajno namakanje i kuhanje poput graha. Druge se namirnice mogu loše podnositi zbog genetske predispozicije ili već postojeće alergije ili intolerancije na hranu. Druge se toleriraju do određenog stupnja ili količine, ali ne u velikim količinama ili često. Osobe koje ne podnose mliječni šećer laktozu zbog nasljednog ili stečenog nedostatka enzima laktaze mogu tolerirati male količine, ali mogu doživjeti teške plinove, nadutost, bolove u trbuhu i grčeve s eksplozivnim proljevom kada se konzumira velika količina hrane koja sadrži laktozu. Hrana može postati nepodnošljiva za neke ljude nakon što im se imunološki sustav promijeni ili su crijeva oštećena zbog drugog uzroka.

Od lektina u hrani, lektini od žitarica/žitarica; mliječni lektini; a lektini mahunarki (osobito lektin kikirikija i lektin soje) najčešći su, povezani s izvješćima o pogoršanju upalnih i probavnih bolesti u tijelu i poboljšanju tih bolesti i/ili simptoma kada se izbjegavaju. Nedavno istraživanje dr. Lorena Cordaina pokazalo je da ovi lektini mogu učinkovito poslužiti kao "trojanski konj", dopuštajući netaknutim ili gotovo netaknutim stranim proteinima da prodru u našu prirodnu crijevnu obranu i uđu iza linija uzrokujući štetu daleko izvan crijeva, često u zglobovima, mozgu i koži pogođenih pojedinaca. Nakon što su crijeva oštećena i imunološki sustav narušen, rezultat je ono što neki nazivaju "propusna crijeva". Osim toga, mnogi ljudi koji razviju "propusna crijeva" ne samo da osjećaju crijevne simptome kao što su nadutost, nadutost, proljev i bolovi u trbuhu, već i druge simptome izvan crijeva, odnosno izvancrijevne simptome. Obično zahvaćena područja uključuju mozak ili periferne živce, kožu, zglobove i razne tjelesne žlijezde. Kontinuirano izlaganje crijeva ovim toksičnim lektinima iz hrane rezultira dugotrajnom stimulacijom tjelesnih obrambenih mehanizama na nefunkcionalan način, tj. autoimunom bolešću.

Pogrešni tipovi ili koncentracije dobrih i loših bakterija u crijevima ili crijevna disbioza mogu pridonijeti ovom procesu abnormalne stimulacije imunološkog sustava. Istraživanja podupiru veliku mogućnost da takva stimulacija može biti pojačana interakcijom bakterija s lektinima iz hrane. Neki vjeruju da to može dodatno pogoršati crijevne ozljede i autoimune bolesti. Potonji koncept prihvaćaju i priznaju liječnici u jednom obliku kao higijenska teorija. Nagađa se da su se naše crijevne bakterije promijenile zbog povećane higijene i prekomjerne upotrebe antibiotika te da bi ova pojava mogla imati značajnu ulogu u sve većoj učestalosti autoimunih bolesti poput dijabetesa, artritisa i kroničnih crijevnih bolesti poput Crohnove bolesti i sindroma iritabilnog crijeva.

Međutim, lektini kao uzrok uglavnom se zanemaruju u Sjedinjenim Državama, iako polje lektinologije i uloga lektina u bolesti postaju međunarodno prihvaćeniji. Izbjegavanje određenih lektina u prehrani može biti od pomoći u postizanju zdravlja i liječenju kroničnih crijevnih ozljeda. Liječenje "propusnih crijeva" i sprječavanje stalne abnormalne stimulacije imunološkog sustava toksičnim lektinima iz prehrane i bakterijama u crijevima osnova je za stalna istraživanja i vjerojatni uspjeh nekoliko popularnih dijeta kao što su paleo dijeta, dijeta s posebnim unosom ugljikohidrata i dijeta bez glutena/kazeina. Postoji potreba za daljnjim istraživanjem ovog uzbudljivog, ali često zanemarenog područja. Food Doc, LLC ima web stranicu http://www.thefooddoc.com koja će pružiti informacije autora liječnika o intoleranciji na hranu, osjetljivosti i alergijama kao što su intolerancija na lektin, gluten, kazein i laktozu s prehrambenim preporukama koje će uključivati ​​online procjenu simptoma i dnevnik prehrane u bliskoj budućnosti.

Autorska prava 2006, The Food Doc, LLC. Sva prava pridržana. http://www.thefooddoc.com