FDA je odobrila tri vrste genetski modificiranog krumpira – što biste trebali znati o njima i kako ih prepoznati

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am und aktualisiert am

Prosječnom potrošaču GMO krumpiri ne izgledaju nimalo drugačije kad se nalaze pored svojih organskih primjeraka. Iako može izgledati identično, genetski modificirana hrana može imati neželjene posljedice i nepoznate učinke na one koji je jedu. Ovo je posebno zabrinjavajuće budući da je FDA odobrila tri nova GMO krumpira 2017. To postavlja pitanje: Znate li doista što jedete? Tvrtka koja stoji iza ovih tehničkih krumpira potrošačima jamči njihovu sigurnost. Međutim, mnogi znanstvenici i organizacije imaju problema s genetski modificiranom hranom iz različitih razloga. Iako obećavaju otpornost na bolesti i manje smeđih mrlja, genetski modificirani krumpir možda nije...

Für den Durchschnittsverbraucher sehen GVO-Kartoffeln nicht ganz anders aus, wenn sie neben ihren Bio-Kollegen sitzen. Obwohl sie identisch aussehen können, können gentechnisch veränderte Lebensmittel unbeabsichtigte Folgen und unbekannte Auswirkungen auf diejenigen haben, die sie essen. Dies ist besonders besorgniserregend, da die FDA 2017 drei neue GVO-Kartoffeln zugelassen hat. Dies wirft die Frage auf: Wissen Sie wirklich, was Sie essen? Das Unternehmen hinter diesen technischen Kartoffeln garantiert den Verbrauchern ihre Sicherheit. Viele Wissenschaftler und Organisationen haben jedoch aus verschiedenen Gründen Probleme mit gentechnisch veränderten Lebensmitteln. Obwohl sie Resistenz gegen Krankheiten und weniger braune Flecken versprechen, sind gentechnisch veränderte Kartoffeln möglicherweise nicht …
Prosječnom potrošaču GMO krumpiri ne izgledaju nimalo drugačije kad se nalaze pored svojih organskih primjeraka. Iako može izgledati identično, genetski modificirana hrana može imati neželjene posljedice i nepoznate učinke na one koji je jedu. Ovo je posebno zabrinjavajuće budući da je FDA odobrila tri nova GMO krumpira 2017. To postavlja pitanje: Znate li doista što jedete? Tvrtka koja stoji iza ovih tehničkih krumpira potrošačima jamči njihovu sigurnost. Međutim, mnogi znanstvenici i organizacije imaju problema s genetski modificiranom hranom iz različitih razloga. Iako obećavaju otpornost na bolesti i manje smeđih mrlja, genetski modificirani krumpir možda nije...

FDA je odobrila tri vrste genetski modificiranog krumpira – što biste trebali znati o njima i kako ih prepoznati

Prosječnom potrošaču GMO krumpiri ne izgledaju nimalo drugačije kad se nalaze pored svojih organskih primjeraka. Iako može izgledati identično, genetski modificirana hrana može imati neželjene posljedice i nepoznate učinke na one koji je jedu. Ovo je posebno zabrinjavajuće budući da je FDA odobrila tri nova GMO krumpira 2017. To postavlja pitanje: Znate li doista što jedete?

Tvrtka koja stoji iza ovih tehničkih krumpira potrošačima jamči njihovu sigurnost. Međutim, mnogi znanstvenici i organizacije imaju problema s genetski modificiranom hranom iz različitih razloga. Iako obećavaju otpornost na bolesti i manje smeđih mrlja, genetski modificirani krumpir možda nije siguran za jelo. Liječnik koji je nekada pomagao u uzgoju ovih krumpira sada govori protiv njih.

Najnoviji GMO krumpir

Tvrtka Simplot Co. posluje s krumpirom već duže vrijeme. U kasnim 1920-ima, mladi JR Simplot obrađivao je tlo u Idahu kako bi uzgajao krumpir. U 1960-ima, Simplot je bio prvi koji je razvio proces komercijalnog kuhanja pomfrita. Mnogo godina kasnije, tvrtka je izrasla u raznoliku tvrtku vrijednu milijarde dolara. Sredinom 2010-ih ušli su u GMO svijet sa svojom urođenom linijom modificiranog krumpira.

Najnoviji GMO krumpir uključuje sorte Russet Burbank, Ranger Russet i Atlantic. Koristeći tehnologiju za uređivanje gena, ovi su gomolji projektirani tako da imaju znatno manje tamnjenja i manje akrilamida – potencijalnog karcinogena koji se proizvodi kada se krumpir prži. Također su im dodani geni protiv kuge, obrana od bolesti irske gladi 1840-ih. Prema Simplotu, ovi mladi krumpiri imaju isti okus, teksturu i nutritivnu vrijednost kao i ne-GMO sorte.

Dok Simplot kaže da mu je cilj smanjiti upotrebu otpada i fungicida od strane poljoprivrednika, o GMO proizvodima još uvijek se vode žestoke rasprave. Od etičkih implikacija do nedostatka pravih istraživanja o tome je li GMO hrana sigurna za konzumaciju, mnogi trenutno rade na tome da zaustave prehrambenu tehnologiju u preuzimanju odjela za proizvodnju. Zanimljivo je da jedna kritika Simplotovog krumpira dolazi od liječnika koji je svojedobno proveo godine života radeći za tvrtku.

Skrivene opasnosti tehničke hrane

Dr. Caius Rommens je botaničar, biolog i genetičar. Godinama je pomagao Monsantu i JR Simplotu u razvoju tisuća različitih GMO krumpira. Razvio je urođeni krumpir razmišljajući o isključivanju dva gena u krumpiru kako bi se smanjilo tamnjenje i asparagin, tvar koja može uzrokovati akrilamid kada se prži. Godine 2018. dr. Rommens knjigu s naslovom Pandorin krumpir: Najgori GMO , da osudi posao koji je napravio sa Simplotom.

Dr. Rommens primjećuje niz problema s tim mladim krumpirom. Prvo, uređivanje njihovih gena rezultira genetski nestabilnim osobinama. Nadalje, njihov nedostatak preplanulosti zapravo je opasnost, a ne prednost. Još uvijek imaju modrice poput krumpira, ali ne pokazuju tamniju boju koja to sugerira. Ove skrivene modrice mogle bi biti izvor toksičnosti, iako potrošači ne bi imali pojma. Infekcije koje su inače vidljive kroz promjenu boje ostaju neotkrivene, što znači da se bakterije i gljivice mogu razvijati neotkriveno.

Dok Simplot navodi da njihov krumpir proizvodi manje kancerogenih tvari kada se prži, sadržaj akrilamida u prženim krumpirićima već je vrlo nizak. Da bi akrilamid bio kancerogen, razine bi morale biti 1.000 do 10.000 puta više nego kod prženja. Tako da, iako modificirani krumpir proizvodi manje akrilamida, to za početak nije zdravstveni problem.

Dr. Rommens brine da FDA i drugi regulatori zapravo ne uzimaju u obzir rizike. Kao biolog savjetuje da se ovaj krumpir ne konzumira. Sigurnije je jesti dodatne organske vrste koje se uzgajaju i jedu tisućama godina. Iako mogu brže tamniti, oni samo slijede svoj prirodni biološki proces. To pomaže ljudima da donesu pametne odluke o tome što je sigurno, a što nesigurno jesti - nešto što GMO vrste ne mogu obećati.