Molekularna gastronomija: Znanost zadovoljava hranu

Molekularna gastronomija: Znanost zadovoljava hranu

Molekularna gastronomija: Znanost zadovoljava hranu

Molekularna gastronomija je izraz koji je postajao sve popularniji posljednjih godina. To je inovativna praksa u kojoj se znanstvene metode i nalazi koriste za poboljšanje pripreme i predstavljanja posuđa. Uz molekularne gastronomije, granice tradicionalne kulinarske umjetnosti su premašene i stvaraju se fascinantne kombinacije aroma i tekstura.

Počeci molekularne gastronomije

Korijeni molekularne gastronomije mogu se pratiti do 1980 -ih. U to su vrijeme neki kuhari, poput francuskog kuhara Pierre Gagnaire i španjolskog kuhara Ferrana Adrià, počeli koristiti eksperimentalne tehnike i sastojke za poboljšanje svojih jela. To je bio početak pokreta koji je kulinarsku umjetnost doveo na novu razinu.

Osnove molekularne gastronomije

Molekularna gastronomija temelji se na razumijevanju fizičkih i kemijskih svojstava hrane. Odnosi se na ispitivanje fizičkih i kemijskih transformacija koje se javljaju tijekom kuhanja. Korištenjem znanosti i tehnologije, kuhari mogu manipulirati sastavama hrane i stvoriti nova iskustva s ukusom.

Važan aspekt molekularne gastronomije je upotreba aditiva i kemikalija za poboljšanje teksture i prezentacije posuđa. Dobro poznat primjer toga je zgušnjivač Xanthan, koji se koristi za stabilizaciju umaka i juha ili za davanje kremastije konzistencije.

Alati molekularne gastronomije

Za korištenje principa molekularne gastronomije, kuhari trebaju posebne alate i uređaje. Jedna od najpoznatijih inovacija je upotreba dušika. Uranjanjem hrane u tekući dušik (-196 ° C) možete se prehladiti u roku od nekoliko sekundi i dobiti zanimljivu teksturu. To omogućava proizvodnju smrznutih deserta ili rasporeda jela s dimom.

Još jedan važan alat molekularne gastronomije je vakuumer. Ovaj uređaj omogućuje usisavanje hrane, što može dovesti do bolje izdržljivosti i ukusa. Uklanjanjem zraka arome su bolje očuvane i proizvod se može pohraniti duže.

Inovativne tehnike molekularne gastronomije

Molekularna gastronomija nudi razne inovativne tehnike koje nisu dostupne u tradicionalnoj kuhinji. Oni uključuju:

Spherizacija

Spirizacija je tehnika u kojoj se tekućine pretvaraju u male kuglice. To se postiže korištenjem natrijevog alginata i kalcijevog klorida. Uranjajući ga u otopinu natrijevog algina, formira se vanjski sloj, koji postaje fiksna kuglica prilikom kontaktiranja kalcijevog klorida. Ova se tehnologija često koristi za posluživanje umaka ili juha u obliku malih kuglica kavijara.

Emulzije

Emulzije su važna tehnika u molekularnoj gastronomiji, koja omogućava stabilizaciju tekućina i miješanje jedni s drugima. Primjer za to je dodavanje lecitina u tekućinu kako bi se stvorila pjenasta tekstura. Korištenjem emulzijskih tehnika, kuhari mogu u svoje posuđe unijeti nove teksture i okuse.

Uporaba sous-video

Metoda sous-video je važna tehnika u molekularnoj gastronomiji, u kojoj se namirnice vakuumiraju u plastičnim vrećicama, a zatim kuha na niskoj temperaturi. Kao rezultat toga, ostaju prirodni okusi i sokovi, što dovodi do poboljšanog intenziteta okusa. Ova tehnika omogućuje kuharima da kuhaju hranu do točke i da istovremeno održavaju svoju teksturu.

Utjecaj molekularne gastronomije na kulinarski svijet

Molekularna gastronomija održivo je promijenila kulinarski svijet. Korištenjem znanstvenih principa i tehnika, kuhari mogu stvoriti nove kombinacije ukusa i teksture koje su prethodno bile nezamislive. Ova inovacija ne samo da razmišljamo i govorimo o hrani, već i transformira same industriju.

Još jedan utjecaj molekularne gastronomije je promicanje znanstvenog razumijevanja hrane. Kuhari postaju "kuhinjski znanstvenici" koji istražuju i koriste fizička i kemijska svojstva hrane za poboljšanje jela. To je dovelo do većeg interesa za znanstvene studije o hrani i bliske suradnje kuhara i znanstvenika.

Rasprava o molekularnoj gastronomiji

Unatoč svom uspjehu, molekularna gastronomija izazvala je i kritike i rasprave. Neki kritičari tvrde da upotreba kemikalija i aditiva u molekularnoj gastronomiji utječe na prirodnu i zdravu sliku hrane. Oni također tvrde da eksperimenti molekularne gastronomije često zanemaruju tradicionalnu pripremu i okus posuđa.

Ipak, postoje i mnogi pristaše molekularne gastronomije koje vidite kao način za širenje i obogaćivanje kulinarskog svijeta. Oni tvrde da upotreba znanstvenih načela i tehnika omogućava kuharima da svoju kreativnost i zanat izvedu na novu razinu.

Fazit

Molekularna gastronomija je fascinantna i inovativna praksa u kojoj se susreću znanost i hrana. To mijenja način na koji razmišljamo i govorimo o hrani i otvara nove mogućnosti kuharima kako bi poboljšali svoje jelo. S alatima kao što su dušik i vakuumeri, kao i tehnike poput sferizacije i sous-video, molekularna gastronomija omogućuje potpuno nova iskustva s ukusom. Iako uzrokuje kontroverzu, on je kulinarski svijet održivo promijenio i nastavit će pokretati inovacije u kulinarskoj umjetnosti.

Više o prirodnoj i zdravoj prehrani možete pronaći u našem savjetodavnom časopisu ein-heilpraktiker.com