Treba li Alzheimerovu bolest dijagnosticirati bez simptoma? Prijedlog za korištenje krvnih testova izaziva uzbuđenje među znanstvenicima

Treba li Alzheimerovu bolest dijagnosticirati bez simptoma? Prijedlog za korištenje krvnih testova izaziva uzbuđenje među znanstvenicima

Oko pokušaja je došlo do polemike među istraživačima Krvne pretrage i skeniranje mozga za dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti umjesto kognitivnih testova koji su se koristili desetljećima.

Zagovornici ove promjene tvrde da novi testovi biomarkera mogu otkriti Alzheimerovu bolest u vrlo ranoj fazi — najbolje vrijeme za primjenu tretmana kako bi se spriječio povratak bolesti. Ali kritičari ističu da bi ova dobronamjerna inicijativa mogla dovesti do toga da se ljudima dijagnosticira samo jedan test čak i ako ne pokazuju simptome kognitivnog pada - i možda ih nikada neće razviti.

"Postoji rizik da će asimptomatski ljudi doživjeti nerazumijevanje i stres ako im kažemo da imaju Alzheimerovu bolest. Ali u većini slučajeva ništa se neće dogoditi u njihovim životima", kaže Nicolas Villain, neurolog sa Sveučilišta Sorbonne u Parizu, koji je napisao rad objavljen 1. studenoga u JAMA Neurology 1 vodio bilješke i kritizirao nove dijagnostičke kriterije.

Plakete i petlje

Mozak ljudi s Alzheimerovom bolešću ima dvije ključne karakteristike: Plakovi ljepljivih amiloid-β proteina i spletovi tau proteina. Neurodegeneracija povezana s razvojem ovih plakova i zapetljanja nepovratna je, zbog čega istraživači traže tretmane koji bi pomogli zdravim ljudima da potpuno spriječe tu štetu.

Posljednjih godina počele su tvrtke Tržiti lijekove koji usporavaju kognitivni pad kod Alzheimerove bolesti uklanjanjem amiloida iz mozga, a znanstvenici jesu vrlo precizne analize za amiloidne i tau proteine usavršen.

"Upravo nas je ova kombinacija mogućnosti raširene, klinički dostupne točne dijagnoze s mogućnošću da nešto poduzmemo u vezi s bolešću dovela do ažuriranja kriterija", kaže Clifford Jack, klinički stručnjak za istraživanje Alzheimerove bolesti i demencije na klinici Mayo u Rochesteru, Minnesota, koji je sudjelovao u nastojanju da se revidiraju dijagnostički kriteriji. Jack i njegovi kolege iz radne skupine u Udruzi za Alzheimerovu bolest, neprofitnoj istraživačkoj i zagovaračkoj skupini u Chicagu, Illinois, objavili su svoje smjernice u lipnju 2 u časopisu Alzheimer's & Dementia.

Kriteriji navode da je za dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti dovoljan jedan abnormalni rezultat temeljnog skupa testova temeljenih na biomarkerima. Ovi testovi uključuju Mjerenja razine amiloida i tau proteina u krvi ili cerebrospinalne tekućine, kao i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET), koja pomaže u kvantificiranju amiloidnih plakova.

Poražavajuća dijagnoza

Ali Villain i njegovi kolege ističu u svojoj kritici da veliki dio ljudi s ovom dijagnozom nikada ne bi razvio kognitivne simptome: 65-godišnji muškarac koji je pozitivan na amiloidni biomarker ima doživotni rizik od oko 22% za razvoj Alzheimerove demencije, što je samo oko 1,7 puta veći od rizika za sličnu osobu koja ima negativan amiloidni biomarker.

Kritičari također tvrde da ljudi koji su pozitivni na jedan biomarker i nisu kognitivno oštećeni trebaju biti obaviješteni da su u opasnosti od bolesti, ali ne bi trebali dobiti službenu dijagnozu Alzheimerove bolesti. Osoba bez simptoma koja je ili pozitivna na više testova biomarkera ili ima varijantu gena koja značajno povećava rizik od razvoja Alzheimerove demencije, mogla bi se klasificirati kao "presimptomatska" dijagnoza Alzheimerove bolesti, pišu kritičari.

Jack priznaje da testiranje biomarkera omogućuje dijagnosticiranje asimptomatskih osoba s bolešću - ali smjernice navode da biološki utemeljene dijagnoze imaju za cilj "podržati, ali ne zamijeniti" kliničke procjene. A radna skupina ne preporučuje testiranje biomarkera Alzheimerove bolesti za zdrave ljude, tako da se hipotetska pozitivna dijagnoza za nekoga bez simptoma ne bi trebala dogoditi, kaže on.

Ipak, novi kriteriji mogli bi proširiti podobnost za klinička ispitivanja koja bi mogla pomoći u razvoju tretmana za asimptomatične ljude, rekao je Jack. “Stvarnost je da je svaka osoba koja na kraju postane dementna zbog Alzheimerove bolesti neko vrijeme bila asimptomatska”, kaže on. "U budućnosti se medicina treba usredotočiti na to kako spriječiti pojavu simptoma, jer dok netko postane simptomatičan, već je došlo do opsežnih ireverzibilnih oštećenja."

Ništa na polici

Trenutačno nedostaju lijekovi za asimptomatske osobe s pozitivnim biomarkerima, osim u kliničkim ispitivanjima, kaže Andrea Bozoki, kognitivna neurologinja na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, koja je koautorica recenzije JAMA Neurology. To bi takve pojedince ostavilo s psihičkom boli zbog dijagnoze terminalne bolesti, ali bez mogućnosti liječenja, kaže ona.

The novi lijekovi koji usporavaju kognitivni pad uzrokovan bolešću, odobreni su u Sjedinjenim Državama samo za osobe koje već imaju blago kognitivno oštećenje.

Bozoki se boji da će novi kriteriji potaknuti zdrave ljude koji se boje da su u opasnosti ili koji imaju obiteljsku povijest bolesti da posjete liječnika koji će im naručiti test biomarkera. Ako im se dijagnosticira, kaže ona, mogli bi im biti propisani novi lijekovi za Alzheimerovu bolest. Oni se nisu pokazali učinkovitima u asimptomatskim skupinama, koštaju desetke tisuća dolara godišnje i nose rizik od cerebralnog krvarenja i smrtonosne napadaje.

Zbog toga će biti još važnije da istraživači i liječnici osiguraju pravilno komuniciranje rizika i neizvjesnosti kako testovi za Alzheimerovu bolest i lijekovi postaju dostupniji, rekao je Winston Chiong, neurolog i etičar sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, koji nije bio uključen ni u jednu od radnih skupina.

1. Dubois, B. i sur. JAMA Neurol. https://doi.org/10.1001/jamaneurol.2024.3770 (2024).

   Članak  
   Google znalac  

2. Jack, C.R. i sur. Alzheimer. Demencija. https://doi.org/10.1002/alz.13859 (2024).

   Članak  
   Google znalac  

Preuzmite reference