Od IVF-a do očinstva: usponi i padovi

Za Dan očeva pitali smo Maxa Gella želi li s nama podijeliti priču svojeg partnera i njegov put do skorog očinstva. Njezino nije bilo baš i jako smo sretni zbog nje i počašćeni što nam je pristao pomoći da rasvijetlimo neplodnost i IVF iz perspektive ponosnog budućeg oca. A još više jer je Maxov partner naša voditeljica proizvoda Yogamatters Candice, koja (!!!) očekuje. Evo njegove priče:

Bok, zovem se Max i uskoro ću postati tata.

Ovo je nešto o čemu sam oduvijek sanjao da ću moći napisati, posebno u posljednje dvije godine.

Put kroz IVF do očinstva bio je naporan i bolan, pun frustracija i tjeskobe, a ipak moj odnos s mojim partnerom nikada nije bio jači. Izreka “Ono što te ne ubije samo te ojača” svakako vrijedi i ovdje.

Prije pet godina pokušali smo zatrudnjeti prirodnim putem i naravno da je to najromantičniji način zatrudnjeti. U to vas mogu uvjeriti. Na kraju, kada posumnjate da nešto baš i ne funkcionira, nastaje panika i zabava nestaje iz cijelog procesa. Stres je najveći faktor s kojim smo se morali suočiti, a to i očekivanja, iako su neraskidivo povezani. Kako je zavladala panika, postalo je jasno da trebamo pomoć, pa smo počeli razgovarati s liječnicima i na kraju su nas uputili na IVF.

Kao muški partner ne prolazite ni deseti dio traume koju prolazi vaša partnerica kada su u pitanju neplodnost i IVF. Dodajte sve invazivne testove i pitanja dok se biološki sat kreće i imate savršen recept za zaoštravanje vašeg odnosa.

Usredotočio sam se na što bolju podršku svojoj partnerici Candice. Prvo sam razmotrio zajedničke emocije koje dijelimo u ovom iskustvu. Oboje smo bili tamoBolovi(što možda ne možemo zamisliti),frustracijadok su se drugi uvlačili, pogotovo jer su naše obitelji i prijateljske grupe postajale trudne na dnevnoj bazi, činilo se gotovo nasumičnim.bijesbila lako dostupna emocija usmjerena jedna na drugu ili vrištala u eter kad je bol postala prevelika. Sve su to bila zajednička iskustva, podijeljena i prevladana stiskom ruke, nekoliko fino odabranih riječi ili šetnjom uz izlazak sunca da se raščisti paučina i dan započne solidarno.

I dok sam izrastao kao pojedinac i partner tijekom ovih nevjerojatno teških vremena, još nisam bio otac.

Pet godina kasnije, jedna neuspjela runda IUI-a, dvije runde IVF-a, cijela hrpa vitamina, dodataka prehrani, krvnih pretraga i injekcija hormona, i imali smo šest pozitivnih testova na trudnoću koji su ponosno stajali na stolu za večeru. Bili smo trudni!!

Odjednom sam osjetio očinski ponos koji sam iskusio od svog oca i bezbrojnih drugih nevjerojatnih muškaraca koje imam sreću zvati prijateljima. "Postat ću tata", govorim samoj sebi dok se javlja strah, praćen uzbuđenjem i uzbuđenjem, a zatim se odmah vraćam na taj strah. Pretpostavljam da si svi budući očevi postavljaju ta pitanja. Hoće li biti zdravi? Kako bih se trebao brinuti za nešto tako maleno i krhko? Hoće li me s ponosom zvati tata? Mogu li je spriječiti da ne napravi iste pogreške koje sam ja napravio? Hoće li biti sretni? Kako ćemo moj partner i ja održati ljubav i povezanost koju dijelimo i što je najvažnije, kako ćemo dovraga platiti dvije dječje pelene? Oh, nisam rekla da ćemo imati blizance!

Ovo očinstvo shvaćam vrlo ozbiljno i već sam unaprijedio svoju igru. Svaki dan se osjećam življe i povezanije sa svojim partnerom. Prirodno sam veselog i opuštenog karaktera i to bih naravno voljela naslijediti od svoje djece, ali bih voljela biti i organiziranija i zrelija (glumac sam i ponekad znamo biti malo bezvoljni). Stoga su istraživanje i planiranje, bojanje i DIY započeli rano. Želim biti ispred igre kako bismo, kada dođe vrijeme, moj partner i ja bili opušteni i spremni.

Zaista jedva čekam jednog dana biti roditelj, otac i nadam se djed. Emotivna sam u najboljim trenucima i lako bih zaplakala tijekom reklama da sam imala pravu alkemiju, pa sam se zatekla kako sanjarim, moja partnerica nakon poroda s blizancima u obje ruke, sa suzama u očima od radosti svega toga. Vidim očeve u parkovima s djecom kako skaču posvuda i žudim za terminom kod osteopata nakon dana igranja magarca. Stvarno sam spreman za ovo i sjajan je osjećaj to reći. Znam da to nije uvijek slučaj. Prijatelji roditelji i oni na podcastima govore mi pet puta dnevno da nikad ne možeš biti spreman za bebu, pogotovo kad ih je dvoje, ali hej, spremna sam koliko god ikada ću biti! Ako ljubav koju trenutačno gajim prema ovim šipacima (tolika im je trenutačno veličina) znači nešto, bit će dobro.

Smatram se vrlo sretnim što sada gledam u bačvu očinstva u nadi da su sve teške borbe oko začeća završene i da je teška, ali vrijedna dužnost oca preda mnom do kraja života!

Hvala mom ocu koji mi se trudio pružiti sve što sam trebao i podržavao me na sve moguće načine. Pozdrav svim očevima vani, posebno onima koji još nisu ili ne znaju!

Možete pročitati Candiceinu priču o IVF putu koji je doveo Maxa i nju do ovog trenutkaOvdje.