Psiho-duhovna psihoterapija, znanost i religija, kultizam, jedinstveni pojedinac i ego

Psiho-duhovna psihoterapija, znanost i religija, kultizam, jedinstveni pojedinac i ego

Buddha je govorio o patnji. Je li ovo dobar način da se objasni "duhovno" u psiho-duhovnom? Na primjer, zašto bi ateist ili osoba koja ne prakticira vjeru trebala doći kod psiho-spiritualnog terapeuta? Je li potrebno biti u duhovnoj potrazi ili bi klijent mogao biti potaknut na duhovnu praksu kao rezultat terapije?

Svatko tko živi i diše ima iskustvo, osjećaj za nešto što mu je drago, nešto što cijeni i poštuje, nešto što štuje ili poštuje, nekoga koga voli, a možda i osobu ili stvar za koju bi dao život. Stoga svatko ima predodžbu o duhovnom, onom što leži izvan zdravog razuma kao subjektu vlastitog interesa koji se bavi preživljavanjem i osobnim zadovoljstvom. Psiholog Jung otišao je i korak dalje te je, ispitavši niz snova iz različitih vremena, kultura, morala i sustava vrijednosti, ustvrdio da čovječanstvo dijeli kolektivno nesvjesno koje je naslijeđeno i izraženo u simbolima i arhetipovima koji se često ponavljaju.

Svatko ima duhovnu stranu, iako je mogu nazvati različitim imenima; Svatko cijeni nešto ili nekoga iznad sebe, pa makar to bila znanost, filozofija, stanje u svijetu ili ekologija. Ali danas se možemo zapitati: "Nije li znanost nova religija?"

Uzurpacija religije od strane znanosti rezultat je besmislenog očajničkog sukoba u kojem ljudi pokušavaju pronaći “pravi” odgovor ne obazirući se na raznolikost i složenost stvarnosti i njezino složeno iskustvo. Na primjer, znanost ne može reći mnogo o onome što je intuitivno i instinktivno, a kamoli o onom što je numinozno iu potpuno različitom području od vrsta fenomena koje znanost ima za cilj promatrati i mjeriti. Duhovno, transcendentno i božansko je izvan riječi i iskustava. Besmisleno je pokušavati uvjeriti nekoga tko je znanstveno uvjeren u istinitost duhovnih, numinoznih događaja, kao što je besmisleno pokušavati uvjeriti duhovno nastrojenu osobu u apsolutnu istinu znanosti.

Što se događa kada vam znanstvenik dođe na terapiju? Vidite li drugu stranu života? Potraga za unutarnjim sferama, doživljavanje unutarnjih procesa i razumijevanje unutarnjih objekata i njihova značenja mogu se tumačiti na bezbroj načina koji su osobni za onoga tko doživljava i za klijenta. Mnoga numinozna iskustva znanstveno orijentisani klijent minimizirao je i sveo na emocionalni ili instinktivni neurološki događaj. Ali svi smo različiti, što je jedno od čuda ljudskog bića; različitosti, raznolikosti, jedinstvenosti i individualnog doprinosa koji svaka osoba daje cjelini.

Duhovno, svatko od nas ima individualni, jedinstveni doprinos cjelini. No uz ovu tvrdnju stoji ideja da je kraj duhovnog postignuća sudjelovanje u zajedničkoj biti, koja se ponekad naziva svijest jedinstva. Značajka vjerskih kultova je da se svi počinju odijevati, ponašati, pa čak i razmišljati jednako. Dakle, koje su jedinstvene ljudske kvalitete pojedinca?

Vjerski ili duhovni kultovi doveli su do mentaliteta ovaca. Kao iu svim područjima života iu svim nastojanjima, postoji vrlo malo ljudi koji ostaju upitni i dovoljno nekonformistični - slobodni od šizoidnih tendencija osjećaja nesigurnosti u pogledu pripadnosti i uklapanja - da se odupru kolektivnoj sili statusa quo, čak i kada je vrlo čudan, nehuman i korumpiran. Ali sve što se čini u ime duhovnosti nije nužno duhovnije od političkog skupa, nogometnog navijačkog sastanka ili čak pijane večeri. Sva ova nastojanja pozivaju i inzistiraju na napuštanju vlastite individualnosti i prihvaćanju etosa kolektiva.

U psiho-duhovnoj terapiji rješavanje potreba i želja iz djetinjstva primarna je briga. Prvo radimo s nedovršenim poslovima osobnosti, jer samo kada je ego potpuno formiran i zdrav, možete se prepustiti duhovnoj vatri. Ispunjenje ega leži u predaji ili napuštanju ega jer vi ste mnogo više nego što vam ego dopušta da budete. Dakle, ovo je radikalna transformacija koja se postiže time što ste u svom istinskom središtu.

Osoba je više od svog ega. To je vidljivo u običnim djelima ljubavi i žrtvovanja, čak i užitka. Ali prevladavanje ega za većinu je ljudi težak zadatak. U traganju za duhovnošću u suvremenom svijetu, važno je zapamtiti da se rana i duboka učenja drevne duhovnosti nisu morala baviti središnjom temom koju imamo danas, a to je individualizam. Moderni svijet (a mislim da ne trebamo reći zapadni kao da se razlikuje od istočnog; zapadnjačke i istočnjačke dihotomije uvijek su bile zbunjujuće jer je podjela više kulturološka i politička nego zemljopisna) sve je više centralizirao pojedinca, tako da imamo napad sila eganeuporediv. Nijedno vrijeme u prošlosti se nije moralo baviti ovim problemom, a pogotovo ne prije 3000 godina u dolini Inda, na primjer, kada su vaša kasta i položaj u životu bili vrlo fiksni i osim ako ste bili aristokrat ili pripadali svećeničkoj klasi, bili ste uključeni u život, u preživljavanje.

Danas imamo slobodno vrijeme, rekreaciju, izbor – čak je i duhovnost postala turistička industrija!

Stoga moramo pogledati što pojedinac znači u smislu duhovnosti. Duhovni put u suvremenom svijetu je individualne prirode i pristupa. Prvo, to je očito jer primjećujete da ljudi ne miješaju svoju duhovnu filozofiju i metodologiju. Ovo ima svoje poteškoće; Slijediš budizam dok ne nađeš nešto što ti se ne sviđa, onda ideš u sufizam ili taoizam dok tamo ne nađeš nešto što ti se ne sviđa, i ubaciš malo mističnog kršćanstva i tečaj čuda. Očita poteškoća je u tome što ne možete diktirati svoju duhovnu praksu na temelju svojih osobnih preferencija, iz jednostavnog razloga što bi duhovna praksa trebala izazivati ​​vašu osobnost na svakom koraku. Dakle, ako je vaša osobnost na vozačkom mjestu, stvarno nećete nikamo stići.

Danas smo zasićeni duhovnom mudrošću i vodstvom, pa je uspoređivanje putova neizbježno. Čak je i veliki Thomas Merton [kontroverzni redovnik i katolički mistik] razmišljao o tome da se okrene zenu posljednjih godina prije svoje smrti. Ali kao što je Joseph Campbell primijetio kada su ga pitali trebate li se osloboditi svoje religije da biste postigli duhovne ciljeve; Ne, morate ići sve do mjesta gdje religija na svom izvoru predstavlja istinu o duhovnom putovanju do buđenja i oslobođenja.

Individualnost se ne može izbjeći. Moramo imati duhovnu praksu i metodologiju koja obuhvaća pojedinca i radi s njim, ne ignorirajući ga, već gledajući kako može podržati pothvat prosvjetljenja. Ego nije samo fikcija koju treba odbaciti kao da bi se nekoliko godina meditacije isplatilo. Ego se mora razumjeti i prvo staviti u službu viših sposobnosti ljudskog postojanja.

Alternativni praktičar psihoterapije

Najbolje mjesto za pronalaženje alternativnih praktičara psihoterapije je u našem besplatnom imeniku alternativnih praktičara. Za pregled svih praktičara alternativne psihoterapije kliknite ovdje.