Psihoterapija, znanost i religija, kultizam, jedinstveni pojedinac i ego

Psihoterapija, znanost i religija, kultizam, jedinstveni pojedinac i ego

Buda je govorio o patnji. Je li ovo dobar način da objasnite "duhovno" u psiho-duhovitom? Na primjer, zašto bi ateist ili osoba bez praktičnog uvjerenja trebala doći do psiho-duhovnog terapeuta? Je li potrebno biti na duhovnoj potrazi ili bi klijent mogao biti premješten zbog terapije da duhovno vježba?

Svi koji žive i diše imaju iskustvo, osjećaj nečega što voli da cijeni i počast, nešto što poštuje ili poštuje, nekoga koga voli i možda osobu ili stvar za koju bi dao svoj život. Stoga svi imaju ideju o intelektualcu, što leži izvan zdravog razuma kao sebične jedinice koja se bavi opstanak i osobnim zadovoljstvom. Psiholog Jung otišao je korak dalje i tvrdio je da je ispitao različite snove iz različitih vremena, kultura, moralnih i vrijednosti sustava koji čovječanstvo dijeli kolektivni nesvjestan koji nasljeđuje i izražava se u često ponavljajućim simbolima i arhetipovima.

Svi imaju duhovnu stranu, iako je mogu nazvati raznim imenima; Svi cijene nešto ili nekoga o sebi, čak i ako je to znanost, filozofija, stanje svijeta ili ekologije. Ali danas možemo pitati: "Nije li znanost nova religija?"

Uzurpacija religije kroz znanost rezultat je besmislenog očajnog sukoba u kojem ljudi pokušavaju pronaći "pravi" odgovor, bez obzira na raznolikost i složenost stvarnosti i njegovo složeno iskustvo. Na primjer, znanost ne može puno reći o onome što je intuitivno i instinktivno, a kamoli ono što je numerino i na potpuno drugačijem području od vrsta pojava koje znanost želi promatrati i mjeriti. Intelektualni, transcendentni i božanski su izvan riječi i iskustava. Besmisleno je pokušati uvjeriti nekoga tko je znanstveno uvjeren u istinu duhovnih, numeričkih događaja, baš kao što je besmisleno uvjeriti osobu duhovno razmišljanja u apsolutnu istinu znanosti.

Što se događa kada vam znanstvenik dođe na terapiju? Vidite li drugu stranu života? Potraga za unutarnjim područjima, iskustvo unutarnjih procesa i razumijevanje unutarnjih predmeta i njihovo značenje mogu se protumačiti na bilo koji broj načina koji su osobni za iskustvo i klijenta. Znanstveno je iskustvo znanstveno razmišljanja minimizirano i svedeno na emocionalni ili instinktivni, neurološki događaj. Ali svi smo različiti, što je jedno od čuda čovječanstva; Razlike, raznolikost, jedinstvenost i pojedinačni doprinos koji svi daju u cjelini.

Duhovno svatko od nas mora dati pojedinačni, jedinstven doprinos cjelini. Ali pored ove tvrdnje, ideja je da je kraj duhovnog postignuća sudjelovanje u zajedničkoj suštini, koja se ponekad naziva i svijest jedinice. Karakteristika religijskih kultova je da se svi počinju oblačiti, ponašati i čak razmišljati odmah. Pa gdje su jedinstvene ljudske osobine pojedinca?

religiozni ili duhovni kultovi doveli su do mentaliteta ovaca. Kao i u svim područjima života i u cijelom zaposlenju, vrlo je malo ljudi koji ostaju dovoljno ispitivani i dovoljno nekompodijeljeni shizoidne tendencije da se osjećaju neizvjesno u pripadnosti i prilagodbi -da bi se držalo kolektivne moći statusa quo, čak i ako je vrlo čudna, nehumana i pokvarena. Ali sve što se događa u ime duhovnosti nije nužno više duhovno od političkog sastanka, susreta nogometnih navijača ili čak pijane večeri. Svi ti napori pozivaju vas da se odreknete vlastite individualnosti i prihvatite etos kolektiva.

U psiho-duhovnoj terapiji rješenje za potrebe i želje iz djetinjstva je prioritet. Prvo radimo s nedovršenim poslom ličnosti, jer samo kad je ego potpuno oblikovan i zdrav može li rezultirati duhovnim vatrom. Ispunjavanje ega leži u predanosti ili zadatku ega jer ste puno više nego što vam ego dopušta. Dakle, ovo je radikalna transformacija koja se postiže tako što ste u vašem pravom središtu.

Osoba je više od svog ega. To je očito u uobičajenim postupcima ljubavi i žrtava, čak i zadovoljstva. Ali prevladavanje ega veliki je zadatak za većinu ljudi. Kada se trudimo duhovnost u modernom svijetu, važno je zapamtiti da rana i duboka učenja drevne duhovnosti nisu se morala baviti središnjom temom koju danas imamo, a to je individualizam. Moderni svijet (a ne vjerujem da moramo reći zapad, kao da se razlikuje od istočnog; zapadnjačke i istočne dihotomije uvijek su zbunjujuće jer je jaz kulturniji i političkiji nego geografski), pojedinac se sve više centralizirao, tako da imamo napad ego. Nijedno vrijeme u prošlosti morao se baviti tim problemom i sigurno ne prije 3000 godina u Industalu, na primjer, kada su njezina kasta i stanica u životu bili vrlo odlučni i, ako nisu bili aristokratska ili pripadaju svećeničkoj klasi, bili su uključeni u opstanak, opstanak.

Danas imamo slobodno vrijeme, opuštanje, izbor - čak je i duhovnost postala turistička industrija!

pa moramo vidjeti što pojedinac znači u smislu duhovnosti. Duhovni put u modernom svijetu pojedinačno je u prirodi i pristupu. Prvo, to je očito jer primjećuju da ljudi ne miješaju svoju duhovnu filozofiju i metodologiju. To ima svojih poteškoća; Slijede budizam dok ne naiđu na nešto što im se ne sviđa, a zatim izlaze u sufizam ili taoizam dok ne pronađu nešto što im se ne sviđa, i ne ubacuju malo mistično kršćanstvo i tečaj iznenađujuće. Očigledna poteškoća je da svoju duhovnu praksu ne možete diktirati na temelju svojih osobnih sklonosti, iz jednostavnog razloga što bi duhovna praksa trebala osporiti vašu osobnost na svakom koraku. Dakle, ako je vaša osobnost na vozačkom mjestu, stvarno ćete stići bilo gdje.

Danas smo zasićeni duhovnom mudrošću i vodstvom, tako da je neizbježno usporediti staze. Čak i veliki Thomas Merton [kontroverzni redovnik i katolik mistik] razmišljao sam o odlasku u Zen posljednjih godina prije njegove smrti. No, kao što je Joseph Campbell primijetio kad su ga pitali trebaju li pustiti svoju religiju kako bi postigli duhovne ciljeve; Ne, morate ići sve do mjesta gdje je religija na njenom izvoru istina duhovnog putovanja da se probudi i izuzeće.

Individualnost se ne može izbjeći. Moramo imati duhovnu praksu i metodologiju koja se sastoji i radi s njom, ne ignorirajući je, već gledajući kako to može podržati pothvat prosvjetljenja. Ego nije samo fikcija koju mora odbiti kao da je za to plaćeno nekoliko godina meditacije. Ego se mora shvatiti i prvo staviti veće vještine ljudskog postojanja u službu.

Psihoterapija naturopata

​​alternativne praktičare psihoterapiju. Da biste prikazali svu psihoterapiju naturopata, kliknite ovdje.