Važnost rukovanja za psihoterapeuta

Važnost rukovanja za psihoterapeuta

Naš stisak ruke daje više informacija o nama osim što mislimo, kaže američka studija koju sam nedavno pročitao. Istraživači sa Sveučilišta u Alabami procijenili su rukovanje 112 studenata muškog i ženskog fakulteta na temelju osam karakteristika: suhoća, temperatura, tekstura, snaga, snaga, cjelovitost ručke, trajanje i kontakt očima. Ispitanici su također ispunili četiri upitnika ličnosti, a rezultati su uspoređeni. Istraživači su otkrili da su ručni trese stabilni i dosljedni s vremenom i spolom. Studija dolazi do zaključka da su svojstva rukovanja povezana s objektivnim dimenzijama ličnosti i dojmovima koji čine ljude jedni od drugih. Konkretno, pet svojstava ručnog tresenja (čvrstoća, čvrstoća, trajanje, kontakt očima i cjelovitost ručke) korišteno je za utvrđivanje je li se smatra da se ručni trese čvrsto. Rezultati potvrđuju rašireno uvjerenje da su ljudi čiji su stisak čvršće, izvlačeni i više željni iskustva, a manje neurotični i sramežljivi od ljudi s manje čvrstim ili laganim rukama, a ove informacije o nekoj osobi prenose se na druge prilikom rukovanja.

Sudionici u Touch Papers: Dijalozi o dodiru u psihoanalitičkom prostoru (Galton, 2006) razgovaraju o značenju i važnosti mnogih aspekata fizičkog kontakta u konzultantskom prostoru psihoterapije. Nekoliko autora ispituje što to znači psihoanalitičaru ili psihoterapeutu da se rukuje s klijentom ili ne da mu pruži ruku. Oni komentiraju da u psihoanalitičkoj zajednici u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji općenita nevoljkost pružiti pacijentima ruku, osim ponekad na početku i na kraju liječenja. Mnogi britanski psihoanalitičari i psihoanalitički psihoterapeuti smatraju da se rukuju s pacijentom kao fizički kontakt kojeg treba izbjegavati ili ograničiti na minimum jer uznemirava odnos prijenosa. Također ćemo možda željeti razmotriti može li se klijenta (ili terapeut) probuditi fizičkim kontaktom rukovanja. Kao što nas Brett Kahr podsjeća Touch Papers Svaka fizička interakcija između dvoje ljudi može pokrenuti nesvjesne sjećanja na prethodne fizičke interakcije, posebno one koje su provokativne ili nasilne.

Handbeat na kraju sesije psihoterapije također može biti znak poboljšane sposobnosti odnosa s drugima. Kad sam nedavno rekla psihoterapeutu da pišem ovaj članak o ručnim rukama u konzultantskoj sobi, rekla mi je o klijentu s kojim radi već nekoliko godina. Na početku liječenja njezin je pacijentica bila bolnička 18 mjeseci i teško je mogla govoriti. Donedavno nikada nisu odmahnuli ruke kad je pacijent odmahnuo rukom mog kolege na kraju posljednjeg sastanka prije ljetne pauze. Ovaj je čin razumio i kao izraz pacijentove sposobnosti da se kombinira s drugima i sa sobom. Za razliku od mnogih dijelova Europe i Južne Amerike, za razliku od mnogih dijelova Europe i Južne Amerike, u kojima je uobičajeno na svakom sastanku, neobično je nakon prvog sastanka u svakodnevnom životu u Velikoj Britaniji i Sjevernoj Americi. Dvojica sudionika u Touch Papers Iako žive i rade u Velikoj Britaniji dugi niz godina, oni su izvorno dolazili iz drugih zemalja i kultura u kojima se trese rukama također se češće provode u psihoanalitičkim krugovima.

Maria Emilia Pozzi, rođena u Italiji, piše u Touch Papers da je njezin prvi psihoanalitičar u Švicarskoj nekoliko godina gurnuo ruku na početku i na kraju svake sesije. Bio je to šok kad je upoznala svog prvog analitičara u Londonu, koji nije odmahnula rukom do posljednje sesije, kad je sama sažela hrabrost i pokrenula stisak ruke kojeg se sjeća kad je osjećala pomalo da postane reakciju.

Psihoanalitičar Ah Brafman, koji je iz Brazila došao u Veliku Britaniju, piše da je zabavan čitati rasprave koje sadrže drhtave ruke kao primjer dodirivanja pacijenta. Sjeća se vlastitog iznenađenja u svojim prvim sastancima sa svojim analitičarom u Londonu, kada su mu ručni udarci doveli do tumačenja o nesvjesnom prijenosu što znači takvo ponašanje. Čak i sada, mnogo godina kasnije, nije uvjeren da je izrazio određenu nesvjesnu potrebu kroz želju da pruži ruku.

Druga zaposlenica, cijenjeni psihoanalitičar Pearl King, koji je sada osamdesetih, piše da je na prvom sastanku pacijentu uvijek daje privlačan stisak ruke jer smatra da je važno raditi iz kulturno prihvaćene osnovne linije. Jedini put kad joj stigne ruku je nakon posljednje sesije prije duge pauze. To je čvrst stisak ruke koji daje pacijentu da joj ide dobro i da će se pobrinuti za sebe dok su ona i pacijentica razdvojena jer zna da se njeni pacijenti moraju osloniti na činjenicu da ona ne može učiniti ništa što bi joj moglo ugroziti da bude tamo da nastavi raditi s njima ako se vrati nakon pauze.

Psychoanalyst Valerie Sinason piše u Touch Papers od potpuno drugog stiska ruke kada je prije nekoliko godina posjetila instituciju na grčkom otoku Leros. Opisuje ulazak u ogromnu, hladnu stanicu koja je mirisala na izmet i u kojoj su se pacijenti sa golim i razmazanim zgnječili na stare željezne krevete. Otišla je do određenog prenapučenog kreveta, predstavila se i ispružila ruku. Iz mase ljudske boli, muškarac je otpušten sindromom Downa i odmahnuo joj ruku. Godinu dana kasnije upoznala je istog mladića u prvoj grupi kod kuće kako bi naučila osobe s invaliditetom u Ateni. Otvorio je vrata kad je zazvonila, a ona joj je pružila rukom na običan način. Bio je elegantno odjeven i odveo je u obilazak kuće. Zatim joj je rekao preko tumača: "Sjećam se te. Drhtala si me rukom leros."

Kad stisnu ruku doista otkriju onoliko o nama koliko se zaključuje američka studija, treseći ruke s našim klijentima za psihoterapiju može otkriti više o nama nego što želimo, a na taj način narušavaju odnos prijenosa. S druge strane, ako naši kupci zaista mogu naučiti o nama kroz naš stisak ruke, koliko više možemo naučiti kroz njihov stisak ruke o njima?

Pogledajte

Galton, G. (2006). Dodirni radovi: Dijalozi o dodirima u psihoanalitičkom prostoru . (London: Karnac).

Ovaj je članak prvi put objavljen u Karnac evaluaciji , izdanje 10

2006 Graeme Galton

Psihoterapija naturopata

​​alternativne praktičare psihoterapiju. Da biste prikazali svu psihoterapiju naturopata, kliknite ovdje.