Politika i kultura kao objašnjenje skepticizma cjepiva: slučaj Türkiye i SAD -a

Politika i kultura kao objašnjenje skepticizma cjepiva: slučaj Türkiye i SAD -a

Politika i kultura igraju jednako važnu ulogu kao i zdravlje u objašnjenju prepreke cijepljenju. U Turskoj postoji nepovjerenje prema državi, u SAD -u postoje vjerski razlozi i otpor pobačaja. "Bez obzira na to što kažu, radim suprotno. Ako mi kažu da nosim masku, neću nositi masku. I neću se cijepiti." Ovaj citat dolazi od Ercana, ljekarnika i homeopata iz Istanbula i jednog od mnogih Turaka koji ne žele biti cijepljeni protiv Coid-19. "U Turskoj mnogi ljudi koriste pitanje cijepljenja kao priliku da se obrane od moći države", kaže Einar Wigen, izvanredni profesor turskih studija na Sveučilištu u Oslu. Zajedno s Nalanom Azak, doktorskim studentima u studijama Bliskog Istoka, analizirao je važnost cijepljenja, i povijesno i u kontekstu novog cjepiva koronavirusa. Prema Wigenu, ovo je bitno znanje u borbi protiv zaraznih bolesti. "Nije dovoljno samo razviti cjepivo, također morate razumjeti njegov kulturni i politički značaj u društvu", naglašava on. Obvezno cijepljenje u odnosu na nepovjerenje države u nordijskim zemljama, visoka razina povjerenja između stanovništva i javnih vlasti često se ističe kao najvažnije sredstvo u borbi protiv pandemije koronavirusa. U Turskoj je, međutim, daleko manje povjerenja između građana i države, a autoritarni predsjednik Recep Tayyip Erdoğan poznat je po širokoj upotrebi vlasti protiv svojih protivnika. U Turskoj su sva cijepljenja trenutno dobrovoljna. Međutim, obvezno cijepljenje bilo je učinkovit instrument u turskoj zdravstvenoj politici mnogo prije Erdoğanovog mandata na vlasti. "Turska ima jednu od najviših stopa cijepljenja u djetinjstvu u svijetu, ali jedna od najnižih stopa cijepljenja protiv gripe među starijim osobama. To se može objasniti činjenicom da je program cijepljenja djeteta WHO -a bio obavezan, dok je cijepljenje protiv gripe bilo dobrovoljno", objašnjava Wigen. Ukazuje na dugu povijest obveznog cijepljenja. Od 1884. cijepljenje je bilo obvezno pohađati školu, a od 1930. bilo je obvezno za sve ljude koji žive ili borave u Turskoj, bez obzira na nacionalnost. "Uspjeh prisile doveo je do zanemarivanja drugih sredstava, poput izgradnje povjerenja ili uvjeravanja ljudi da su cijepljenje dobro za njih." Ne samo pojedinačna odluka Wigen vjeruje da se ljudi mogu vršiti pritisak na cijepljenje. "Iako je cijepljenje potpuno dobrovoljno, u društvu postoje mnogi čimbenici koji guraju ljude da ga uzmu." U prosincu 2021., nešto manje od 60 posto stanovništva Türkiye cijepljeno je protiv Coid-19. Wigen se odnosi na intervju u kojem je zaposlenik velike turske naftne kompanije rekao da necijepljenim ljudima prijeti gubitak posla. "Ne znam hoće li oni zapravo biti pušteni, ali to govori nešto o različitim načinima poticanja ljudi da se cijepljuju osim prisilom od strane države. Na primjer, neki su pretpostavili da ako nisu cijepljeni, neće im biti dopušteno putovati." Wigen vjeruje da se skepticizam cjepiva u Turskoj ne može objasniti individualizmom. "Nedavno nisam vidio nijednu studiju o tome, ali Turci imaju tendenciju da postignu visoko u kolektivnom razmišljanju. Međutim, to ne mora nužno dovesti do povjerenja u državu jer se država ne vidi kao kolektiv." Prekretna točka cijepljenja u 2015. Iako je Erdoğan zanemario mnoga Turkova prava, ustavna ljudska prava dovela je do ukidanja obveznog cijepljenja. U 2015. godini, dva roditelja koji su odbili cijepiti njihovu djecu završili su na sudu. Turski Vrhovni sud presudio je da je prisiljavanje nekoga na cijepljenje neustavno. Od tada, broj obitelji koje su svoju djecu izuzele iz programa cijepljenja naglo se povećao. U 2018. godini taj je broj bio oko 13.000. Roditelji su tvrdili da cijepljenja mogu sadržavati štetne tvari koje, između ostalog, mogu uzrokovati autizam. Ovo je čest argument koji datira od bivšeg akademskog i diskreditiranog liječnika Andrewa Wakefielda, koji je 1998. objavio snažno kritiziranu studiju o vezi između ospica, zaustava i rubeole (MMR) cjepiva i autizma. Wigen prepoznaje Wakefieldove argumente među aktivistima protiv cijepljenja u Turskoj. "Informacije i dezinformacije o mogućim nuspojavama cijepljenja proširile su se u mnogim zajednicama i kanalima od 2015. godine. Čini se da se sve više i više ljudi na te argumente uzima izvana, a u tom je smislu to dio šire međunarodne slike." Nacionalizam cjepiva i proročka medicina Wigen vidi dodatne i preklapajuće razloge skepticizma cjepiva u Turskoj. Neki ljudi povezuju otpor cijepljenju s takozvanom "proročkom medicinom". "Ovo je oblik alternativne medicine specifičan za kulturu koji kombinira razne" drevne priče "s primjerima hadisa. Poslanik Muhammed služi kao uzor, a naglasak je na molitvi i posta, a da ne spominjemo orahe, datume i med: prehranu i način života, a ne farmaceutski lijekovi." Nacionalizam također utječe na prevladavajući pogled na cijepljenje u Turskoj. U ponudi su razna cjepiva protiv koronavirusa, a predsjednik Erdoğan posebno je pozvao stanovništvo da uzme cjepivo koje je razvila Turska, što opisuje kao "tradicionalno" cjepivo. Tursko cjepivo protiv Turkova razlikuje se od cjepiva Pfizer, Biontech i Moderna na temelju nove mRNA tehnologije, a na primjer, sličnije cjepivu AstraZeneca. Izuzeće vjerskog cjepiva u SAD -u Hanne Amanda Trangerud istražuje religiozno utemeljeno skepticizam cjepiva u SAD -u.