Može li tjelesna aktivnost smanjiti rizik od depresije?

trčanje i trčanje pokazali su najjače povezanosti s učincima na pojavu depresije.

Istraživači su usporedili učestalost depresije (na temelju kodova naplate) putem poligenih rizičnih skupina dvije godine nakon što su proveli anketu.

Važno znanje

Općenito, dvogodišnja učestalost incidenata depresije u skupinama s najnižom tjelesnom aktivnošću bila je veća i niža za one koji su se najviše fizički kretali. Sveukupno, oko 8 % ukupne skupine (n = 7,968) ispunilo je kriterije za depresiju u dvije godine nakon ankete o kretanju. 2 niža kvintila fizičke aktivnosti (0,1 sata i 1,1 sata) pokazala su gornju depresiju (10 %ili 9,5 %), dok je 3 gornji kvintil tjelesne aktivnosti (3,2 sata, 6 sati i 11,6 sati) izveo ispod prosječnog incidenta (6,5 %ili 6,2 %).

Prevalencija depresije kod fizički aktivnijih ljudi (koji određuju najmanje 3,2 sata tjedno) u svakoj skupini s poligenim rizikom bila je niža. Slijedi usporedba postotka depresije depresije po kategoriji rizika od poligena za kvintil od 1 do 2 (0 do 1,1 sata tjedno) u usporedbi s kvintilom 3 do 5 (≥ 3,2 sata tjedno):

• grupa s malim rizikom 8,7% u usporedbi s 5,6%
• grupa sa srednjim rizikom 9,1% u usporedbi s 6,5%
• Rizična skupina 12,7% u usporedbi s 8,1%

U konačnici, oni s najvećim poligenim rizikom od depresije, obučeni, imali su nižu učestalost depresije od svojih neaktivnih kolega s malim rizikom. Nije iznenađujuće da su oni koji su bili vrlo fizički aktivni i bili vrlo fizički aktivni u grupi s najmanjim poligenim rizikom, najboljem se smanjiti, s najnižom učestalošću depresije (5,6 %).

Ovi rezultati ostaju nakon čišćenja potencijalnih zbunjenika poput indeksa tjelesne mase (BMI), stupnja obrazovanja, statusa zaposlenosti i prethodne depresije. Obje podskupine s nižim i visokim intenzitetom pokazale su pozitivne učinke na pojavu depresije. Jogging i trčanje pokazali su najjače povezanosti s učincima na pojavu depresije.

Implikacije prakse

Učinci kretanja na prevenciju ili liječenje depresije sveobuhvatno su ispitani i dobro su zauzeti. 1-3 čini se da je ova studija jedna od prvih koja prospektivno procjenjuje može li tjelesna aktivnost imati zaštitni učinak na pojavu depresije kod osoba s povećanim genetskim rizikom za bolest. Najvažniji rezultat ove studije ostaje da čak i kod povećanog pokreta poligenog rizika - modificirajući faktor ponašanja - obrnuti učinak ovisan o dozi na rizik od depresije.

Iako ova posebna istraživačka skupina nije ispitala mehanizam kroz koji je sport imao svoj učinak, u literaturi je predloženo nekoliko mogućih mehanizama. Studije pokazuju da se učinci kretanja na depresiju na povećanu neurogenezu hipokampusa, što je opaženo u kretanju, mogu pripisati protuupalnim učincima. 4.5 Postoje indikacije da akutna upala, koja proizlazi iz jedinice za trening, može potaknuti prirodno upalno oslobađanje citokina u inhibiciji tjelesne inhibicije upalnih citokina koji su povezani s depresijom. Sada prepoznaje bazu dokaza za upotrebu omega-3 masnih kiselina nakon što je objavio službene smjernice za praksu za sigurnu i učinkovitu uporabu dodataka omega-3 u liječenju i sprječavanju ozbiljnih depresivnih poremećaja.

Autori trenutne studije došli su do općeg zaključka da ljudi koji imaju 3 ili više sati tjelesne aktivnosti tjedno imaju manju rasprostranjenost depresije. S povećanjem tjedne tjedne aktivnosti koraka, rezultati su se dodatno poboljšali, što je dovelo do opće preporuke od 45 minuta dodatne aktivnosti dnevno kako bi se postiglo značajno smanjenje rizika od depresije. Ovi su rezultati bili dosljedni za ljude iz svake skupine poligenih rizika, tako da se činilo da je tjelesna aktivnost povezana sa smanjenom incidencijom depresije bez obzira na početni rizik. Vježbe s većim i manjim intenzitetom bile su povezane s tim prednostima; Čini se da je najvažniji marker vrijeme provedeno s fizičkom aktivnošću. Ako ove podatke kombinirate s prethodno utvrđenim dokazima, možemo vidjeti da je najučinkovitija preporuka za depresiju umjerene do intenzivne aerobičke vježbe koje se provode najmanje 6 mjeseci na 3 do 5 dana u tjednu.

Depresija je najčešći uzrok invaliditeta i kao uzrok ili posljedica mnogih drugih bolesti povezanih sa znatnom morbiditetom i smrtnošću. Ovo je jedno od najvažnijih područja u kojima istraživanje preventivnih i zaštitnih intervencija može biti nevjerojatno korisno. Barem literatura poput ove studije može pomoći u borbi protiv pogrešne pretpostavke da se genetski rizici i rezultati bolesti ne mogu izmijeniti. Pored toga, poznato je da kretanje i tjelesna aktivnost sprečavaju i tretiraju ih na beskrajni popis drugih zdravstvenih stanja, tako da su pozitivne prednosti podržavanja upotrebe pokreta obilne kao medicinska preporuka.

Najvažniji rezultat ove studije bit će uvjeriti pružatelje medicinskih usluga i osoblje medicinskog stručnjaka da ga ne vraćaju, da koriste fizičku aktivnost kao osnovnu preporuku za liječenje. Općenito je poznat fenomen da pružatelji zdravstvenih usluga imaju svojstvenu pristranost da ne vide pokret kao praktičnu opciju liječenja depresije, iako dokazi pokazuju da njihova učinkovitost odgovara onu antidepresiva. 2 Budući da je objavljeno sve više studija, samo je pitanje vremena dok službene preporuke nisu sport od onoga što jest - prirodni antidepresiv.

Proučite ograničenja

Iako obećavajući i uzbudljiv, rad Choi i sur. Neka ograničenja u generalizaciji zaključaka do kojih su došli. Promatranje i ne-intervencionalni dizajn omogućuje samo pretpostavku asocijativne veze, iako postoje prethodne intervencijske studije koje pokazuju pozitivne učinke kretanja na depresiju. Pored toga, prikupljanje podataka temeljenih na kodovima za elektroničke zdravstvene kartone (čast) i samo -prijavljene ankete relativno homogene skupine visokoobrazovanih ljudi europskog porijekla također ograničava priliku za generaliziranje tih rezultata na druge društveno -ekonomske ili genetski različite populacijske skupine. Međutim, prikupljeni podaci i zaključci čine dizajn studije koji budući istraživači mogu ispitati.

1. Choi K., Zheutlin A., Karlson R. i sur. Tjelesna aktivnost nadoknađuje genetski rizik od depresije koji je procijenjen u studiji kohorte biobanke na temelju elektroničkih datoteka pacijenata [objavljeno na mreži 5. studenog 2019.]. Pritisnite strah . Doi: 10.1002/da.22967
2. Netz Y. Je li usporedba kretanja i liječenja lijekova depresije u Smjernici kliničke prakse Američkog fakulteta liječnika? Front Pharmacol . 2017; 8: 257.
3. KLENGER F. Vježbajte kao liječenje depresije: metaanaliza koja se prilagođava pristranosti publikacije. Physisientic . 2016; 12 (03): 122-123.
4. s. Yau, A. Li, R. Hoo i sur. Neurogeneza hipokampusa i antidepresivni učinci izazvani fizičkom aktivnošću prenose se adipocitnim hormonom oborektinom. Proc Natl Acad Sci USA . 2014; 111 (44): 15810-15815.
5. Miller A, Maletic V, Raison C. Upala i njegovo nezadovoljstvo: uloga citokina u patofiziologiji velike depresije. Biopsihijatrija . 2009; 65 (9): 732-741.
6. Medina JL, Jacquart J, Smits J. Optimizacija regulacije vježbanja za depresiju: ​​potraga za biomarkerima reakcije. Aktualno mišljenje Psychol . 2015; 4: 43-47.
7. Guu T., Mischoulon D., Sarris J., et al. Smjernice za istraživačku praksu Međunarodnog društva za prehrambenu psihijatriju za omega-3 masne kiseline u liječenju teških depresivnih poremećaja. Psychother Psychosom . 2019; 88 (5): 263-273.
8. Machado S. Pokret je lijek: Postoji li odnos doze i efekta za tešku depresiju? J Psychiatry . 2018; 21: E112.