Ekološka ravnoteža mesnih proizvoda

Ekološka ravnoteža mesnih proizvoda

Ekološka ravnoteža mesnih proizvoda

Posljednjih godina svijest o ljudskom ekološkom otisku značajno se povećala. Konkretno, fokus je na proizvodnji hrane, jer je to značajan udio u emisijama stakleničkih plinova i drugim utjecajima na okoliš. U ovom ćemo se članku baviti ekološkom ravnotežom mesnih proizvoda i ispitati njihov utjecaj na okoliš.

Što je ekološka ravnoteža?

Ekološka ravnoteža, koja se također naziva i procjena životnog ciklusa (LCA), metoda je za procjenu utjecaja proizvoda na okoliš u cijelom njegovom životnog ciklusa. Ovaj životni ciklus uključuje proizvodnju, transport, obradu, upotrebu i odlaganje proizvoda. U mesnim proizvodima posebno su važni uzgoj hrane, čuvanje životinja, klanja, prerade i prodaje.

Emisije stakleničkih plinova

Proizvodnja mesa značajno doprinosi globalnim emisijama stakleničkih plinova. U proizvodnji mesnih proizvoda oslobađaju se velike količine metana (CH4) i plina za smijeh (N2O), što znatno više doprinosi globalnom zagrijavanju od ugljičnog dioksida (CO2). Metan stvara prvenstveno probavom preživača i goveda, dok se u primjeni gnojiva koristi plin za smijeh.

Posebno, govedina ima posebno visoku ekološku ravnotežu, jer goveda otpuštaju velike količine metana tijekom njihove probave. Prema izvješću Svjetskog vijeća za klime (IPCC) iz 2019. godine, globalni doprinos poljoprivrede emisijama stakleničkih plinova iznosi oko 14,5 posto. Oko 65 posto njih nastaje zbog stočarstva, a govedina je kao jedan od glavnih uzroka.

Upotreba zemljišta

Proizvodnja mesnih proizvoda također zahtijeva znatne količine poljoprivrednog područja. Za prehranu životinja potrebne su velike količine biljaka hrane poput soje, kukuruza i zrna. Uzgoj ovih biljaka zauzvrat zahtijeva velika područja na kojima se uništavaju prirodna staništa, a biološka raznolikost smanjuje.

Pogotovo uzgoj soje za proizvodnju hrane veliki je problem. Nova se područja često uklanjaju zbog uzgoja soje, posebno u zemljama poput Brazila, što dovodi do povećanog dizajna i gubitka staništa. Krčenje šuma doprinosi oslobađanju CO2 u atmosferi i dodatno pogoršava učinke klimatskih promjena.

Potrošnja vode

Proizvodnja mesa također zahtijeva velike količine vode. Od navodnjavanja proizvodnje hrane do bubnja životinja do čišćenja klaonica, potrebna je znatna količina vode. Posebno je proizvodnja govedine poznata po visokoj potrošnji vode. Prema izvješću mreže za trajanje vode, prosječna potrošnja vode za proizvodnju jednog kilograma govedine je oko 15.400 litara.

Velika konzumacija vode u proizvodnji mesa doprinosi zatezanju globalnog hidroelektrana. U mnogim regijama svijeta voda je već oskudan resurs, a povećanje konzumacije mesa povećava ovo usko grlo.

Antibiotički umetak i zagađenje

Drugi problem u vezi s proizvodnjom mesa je upotreba antibiotika. Antibiotici se često koriste za sprečavanje bolesti i ubrzavanje rasta u stočarstvu. To znači da antibiotici ulaze u okoliš, akumuliraju se u zemlji i u vodi i na taj način doprinose otpornosti na antibiotike. To nije samo problem za zdravlje ljudi, već i za okoliš.

Pored toga, intenzivno stočarstvo i pridruženi otpadni proizvodi poput gnoja dovode do velikog opterećenja okoliša. Prekomjerna oplodnja polja može dovesti do prekomjerne opterećenja, a podzemne vode, kao i rijeke i jezera mogu biti prljave. To ima negativne učinke na kvalitetu vode i ekosustave na tom području.

Alternative i rješenja

S obzirom na negativni utjecaj na proizvodnju mesa, važno je pronaći održive alternative. Jedna od mogućnosti je povećana konzumacija alternativa povrća poput povrća, mahunarki i biljnih proteina. Prehrana na bazi biljaka značajno smanjuje ekološki otisak i može pridonijeti značajnom smanjenju emisija stakleničkih plinova, potrošnje vode i korištenja zemljišta.

Pored toga, smanjenje konzumacije mesa također može imati pozitivne učinke. Svjesnim jedenjem mesnih proizvoda, na primjer, uvođenjem dana bez mesa ili odabirom visoke kvalitete, održivog mesa, ekološki se utjecaj može smanjiti.

Drugi pristup je promocija održive poljoprivrede u kojoj se koristi manje pesticida i gnojiva i promovira se raznolikost biološke raznolikosti. Održiva poljoprivreda može pomoći u smanjenju utjecaja proizvodnje hrane za okoliš i održavanja prirodnih staništa.

Fazit

Ekološka ravnoteža mesnih proizvoda je problematična. Intenzivno stočarstvo, velika potrošnja vode, emisija stakleničkih plinova i upotreba zemljišta imaju značajne negativne učinke na okoliš. Važno je pronaći održiva rješenja i promovirati alternativne koncepte prehrane. Smanjivanjem konzumacije mesa i odabirom ekološki prihvatljivijih opcija, svi možemo dati svoj doprinos zaštiti okoliša.

Više o prirodnoj i zdravoj prehrani možete pronaći u našem savjetodavnom časopisu ein-heilpraktiker.com