Prve DNK analize Pompeja Leichenamen otkrivaju identitet žrtava

Pripovijest koju su odbacili genetski podaci, koji je danas objavljen u časopisu Current Biology, odnosi se na žrtvu koja je dugo viđena kao majka koja je umrla dok je držala svoje dijete. Detaljna zlatna narukvica na jednom od njezinih ruku pridonijela je pretpostavci da je to ženska osoba. Međutim, DNK analiza pokazala je da je ta osoba muškarac i da nije imala obiteljsku vezu s djetetom.

U-skretanje pokazuje da DNK može "prepisati povijest ili priče određene skupine pojedinaca", rekao je koautor David Caramelli, antropolog sa Sveučilišta u Firenci u Italiji.

"Doista ste dobro pokazali da su te priče bile snažno pristrane i da su te preglede napravljene bez znanstvenih podataka", kaže antropolog John Lindo, koji je ispitao antiku DNK na Sveučilištu Emory u Atlanti u državi Georgia.

trenutak smrti

Budući da su iskopavanja ruševina pompeja u 18. stoljeću, više od 100 žbukanih otisaka leševa stvoreno je izlijevanjem tekuće žbuke u šupljine koje su stvorene uništavanjem njihovog mekog tkiva. Mnogi od tih otisaka još uvijek sadrže fragmente žrtava.

Istraživači su imali priliku prikupiti neke od tih fragmenata tijekom restauracijskog rada na 86 od 104 žbuka. Uzorci od pet pojedinaca isporučuju potpune ili djelomično genome. "Istraživači su imali veliku sreću", kaže Lindo. "Sama toplina uništila bi mnoge DNK, a kasnije miješanje s žbukom također bi kompliciralo situaciju."

Prema DNK analizi, svih pet osoba bilo je muško. Analiza je također otkrila detalje o njihovim odnosima jedni s drugima. Ostaci osobe sa zlatnom narukvicom i djetetom koje je nosilo ovu osobu otkriveni su zajedno s još dvije osobe. Do sada se pretpostavljalo da su ljudi u ovoj skupini dio iste obitelji, ali DNK analiza nije pokazala nikakvu biološku povezanost među njima. Rezultati naglašavaju koliko su nepouzdane takve konvencionalne interpretacije, koje se često temelje na ograničenim dokazima, kažu autori.

Druga interpretacija koju izazivaju novi podaci utječe na dvije osobe koje su pronađene u prividnom zagrljaju. Prethodno su ih smatrali sestrama ili kao majka i kćer, ali genetska analiza sada sugerira da je barem jedan od njih bio muški.

"Ono što nas podsjeća na ovu studiju je da zapravo postoje mitovi koji se moraju odbiti", kaže Steven Ellis, arheolog sa Sveučilišta u Cincinnatiju, Ohio, koji je vodio iskopavanja u Pompeii. Napominje da je većina priča o grobnicama pojednostavljene interpretacije koje imaju za cilj povećati javni interes. Trenutačno istraživanje o Pompejima ne prihvaća nužno i raniju interpretaciju otisaka, ali "otisci žbuke su izvanredni simbol tragedije koja je priča o Pompejima, a oni su uvijek izazvali senzaciju", kaže on.

Analiza DNA također je potvrdila da je populacija pompeja genetski raznolika: analizirani pojedinci bili su potomci imigranata s istočnog Sredozemlja. "Znali smo za nakit koji su nosili, kultove koje su slijedili, ukrasi koji su ukrašavali kuće", kaže Ellis. "Ali zapravo nismo znali za otiske žbuke. Sada to znamo, i to su prilično važne informacije."