Prve DNK analize leševa iz Pompeja otkrivaju identitete žrtava

Prve DNK analize leševa iz Pompeja otkrivaju identitete žrtava

Napomena urednika: Ovaj članak sadrži fotografiju gipsanog odljeva osobe koja je umrla u erupciji Pompeja.

Komadići ljudske kosti koji su u Pompeji, Italija, pronađeni su DNK ljudi koji je umro tijekom erupcije Vezuva. Genetski podaci dovode u pitanje stare pretpostavke o identitetu i odnosima žrtava.

Istraživači su dobili fragmente kostiju iz gipsanih odljeva ljudi koji su poginuli u erupcijioglas79 umrlo. DNK je prvi koji je pronađen iz ovih otisaka i pruža informacije o spolu, podrijetlu i obiteljskim vezama pet osoba.

Narativ opovrgnut genetskim podacima, objavljenim danas u časopisu Current Biology, uključuje žrtvu za koju se dugo smatralo da je majka koja je umrla dok je držala svoje dijete. Detaljna zlatna narukvica na jednoj od njezinih ruku pridonijela je pretpostavci da je žensko. Međutim, DNK analiza otkrila je da je ta osoba bila muškarac i da nije imala obiteljske veze s djetetom.

Okret pokazuje da DNK može "prepraviti povijest ili priče određene grupe pojedinaca", rekao je koautor David Caramelli, antropolog sa Sveučilišta u Firenci u Italiji.

“Učinili su jako dobar posao pokazujući da su te priče bile jako pristrane i da su te procjene napravljene bez znanstvenih podataka”, kaže antropolog John Lindo, koji proučava drevnu DNK na Sveučilištu Emory u Atlanti, Georgia.

trenutak smrti

Od iskopavanja ruševina Pompeja u 18. stoljeću napravljeno je više od 100 gipsanih odljeva leševa ulijevanjem tekućeg gipsa u šupljine nastale razaranjem njihovih mekih tkiva. Mnogi od tih otisaka još uvijek sadrže fragmente žrtava.

Istraživači su imali priliku prikupiti neke od tih fragmenata tijekom restauratorskih radova na 86 od 104 gipsana odljeva. Uzorci pet osoba dali su potpune ili djelomične genome. "Istraživači su imali puno sreće", kaže Lindo. “Sama toplina bi uništila veliki dio DNK, a kasnije miješanje sa gipsom također bi zakompliciralo situaciju.”

Prema DNK analizi, svih pet osoba bili su muškarci. Analiza je otkrila i detalje njihovih međusobnih odnosa. Posmrtni ostaci osobe sa zlatnom narukvicom i djeteta koje je ta osoba nosila pronađeni su zajedno s još dvije osobe. Ranije se smatralo da ljudi iz ove skupine pripadaju istoj obitelji, ali DNK analiza nije pokazala nikakvu biološku povezanost među njima. Rezultati naglašavaju koliko takve konvencionalne interpretacije, često temeljene na ograničenim dokazima, mogu biti nepouzdane, kažu autori.

Drugo tumačenje koje osporavaju novi podaci uključuje dvije osobe pronađene u nečemu što je izgledalo kao zagrljaj. Ranije su se smatrale ili sestrama ili majkom i kćeri, ali genetska analiza sada sugerira da je barem jedna od njih bila muško.

"Ono što nas ova studija podsjeća jest da zapravo postoje mitovi koje treba razotkriti", kaže Steven Ellis, arheolog sa Sveučilišta Cincinnati, Ohio, koji je vodio iskapanja u Pompejima. Napominje da je većina narativa oko gipsanih odljeva pojednostavljena tumačenja kojima je cilj povećati interes javnosti. Trenutna istraživanja o Pompejima ne prihvaćaju nužno prethodna tumačenja odljeva, ali "gipsani odljevi izvanredan su simbol tragedije koja je povijest Pompeja i uvijek su izazivali pomutnju", kaže on.

Analiza DNK također je potvrdila da je stanovništvo Pompeja bilo genetski raznoliko: analizirani pojedinci bili su potomci imigranata iz istočnog Sredozemlja. “Znali smo to po nakitu koji su nosili, kultovima koje su slijedili, ukrasima koji su ukrašavali kuće”, kaže Ellis. "Ali zapravo nismo znali iz samih gipsanih odljeva. Sada znamo, a to je prilično važna informacija."

1. Pilli, E. i sur. Curr. Biol. https://doi.org/10.1016/j.cub.2024.10.007 (2024).

   Članak
   Google znalac

2. Scorrano, G. i sur. Sci. Rep. 12, 6468 (2022).

   Članak
   PubMed
   Google znalac

Preuzmite reference