Povećanje očekivanog životnog vijeka u bogatim zemljama usporava: zašto je proboj trajao 30 godina
Povećanje očekivanog životnog vijeka u bogatim zemljama usporava: zašto je proboj trajao 30 godina
Postavite uzbuđenje zbog sve većeg broja ljudi za koje se očekuje da će imati 100 godina. Povećanje očekivanog vijeka ljudskog života zapravo bi moglo usporiti. To je rezultat studije koja je u posljednja tri desetljeća analizirala podatke o smrtnosti iz deset zemalja ili regija 1 .
"Postoje ograničenja koliko daleko možemo gurnuti ljudski opstanak", kaže ko -autor studije, S. Jay Olhansky, epidemiolog sa Sveučilišta u Illinoisu u Chicagu. "Ako živite dovoljno dugo, nailazite na proces biološkog starenja."
on tvrdi da je doba radikalnog produženja života završeno. Međutim, neki se istraživači ne slažu i ističu da medicinska znanost može pronaći način za proširenje dobnih ograničenja.
Napredak u javnom zdravstvu i medicini u dvadesetom stoljeću povećao je životni vijek za oko tri godine u desetljeću. Međutim, Olshansky i drugi dugo su tvrdili da ovaj poboljšani trend nije bio održiv, unatoč optimističnim prognozama koje su predviđale da bi većina djece rođene u 21. stoljeću mogla biti 100 godina ili starija
Olshansky i njegovi kolege prvi su put objavili ideju u 1990. 3 da postoji konačna granica očekivanog ljudskog života. "Čekali smo 30 godina da to testiramo", kaže on. "I sada imamo konačne dokaze da je hipoteza ograničenog životnog vijeka točna." Ovaj se dokazi temelje na broju prijavljenih smrti u dijelovima svijeta s trenutno najvećim životnim očekivanjima, uključujući Hong Kong, Japan, Južnu Koreju, Australiju, Francusku, Italiju, Švicarsku, Švedsku, SAD i Španjolsku. Analiza je promatrala razdoblje od 1990. do 2019. kako bi se izbjegli iskrivljujući učinci pandemije Coid-19. Tim je otkrio da je stopa poboljšanja životnog vijeka u desetljeću od 2010. do 2019. pala ispod razine od 1990. do 2000. godine. Ljudi još uvijek žive duže, ali više nisu tako snažni. U stvari, porast očekivanog trajanja života usporio je na manje od dvije godine po desetljeću u svakoj populaciji.
Sveukupno, studija je pokazala da djeca koja su rođena od 2010. godine imaju relativno niske šanse da imaju 100 godina (5,1 % šanse za žene i 1,8 % šanse za muškarce). Najvjerojatnija skupina koja će doživjeti cijelo stoljeće su žene u Hong Kongu s vjerojatnošću od 12,8 %. Možemo li prevladati starenje? Jasno je da je daljnje produženje prosječnog životnog vijeka teško, jer bi to bila potrebna rješenja za bolesti koje utječu na starije osobe, kaže Dmitri Jdanov, demograf na Institutu za demografska istraživanja Max Planck u Rostocku u Njemačkoj. Jdanov i njegov kolega Domantas Jasilionis napisali su popratni komentar o radu. Oba članka objavljena su danas u starenju prirode. Jdanov smatra da je Olhansky previše pesimističan u pogledu mogućeg napretka. "Iako bi još jedan skok mogao biti težak, brzi razvoj novih tehnologija mogao bi dovesti do neočekivane zdravstvene revolucije", kaže on. Nekoliko bi istraživača pomislilo da se smrtnost djece može značajno smanjiti, kaže on. Napredak u područjima cjepiva, obrazovanja i javnog zdravlja od tada je smanjio manje od 4 % s više od 20 % u 1950. "Ako nešto ne možemo zamisliti, to ne znači da je to nemoguće", kaže Jdanov. Studija je također otkrila ono što Olhansky naziva "šokantnim" padom prosječnog očekivanog životnog vijeka u Sjedinjenim Državama u desetljeću od 2010. godine - trend koji je primijećen tek u tako dugotrajnoj populaciji nakon ekstremnih događaja, poput ratova. Pad SAD -a uzrokovan je sve većom stopom smrtnosti zbog bolesti poput dijabetesa i srčanih bolesti kod osoba u dobi od oko 40 do 60 godina. "Pokazuje da se nešto vrlo negativno događa u određenim skupinama stanovništva koje povlače prosjek prema dolje, jer su bogatiji i bolje obučeni podskupine zapravo bolje prekinuli", kaže Olhansky. Olshansky, S. J., Willcox, B. J., Demetrius, L. & Beltrán-Sánchez, H. Nature Aging https://doi.org/10.1038/s43587-024-00702-3 (2024).
Christensen, K., Doblhammer, G., Rau, R. & Vaupel, J. V. Lancet 374, 1196–1208 (2009).
olshansky, S. J., Carnes, B. A. & Cassel, C. Science 250, 634–640 (1990).